Stipendija Iz Snova

12

Krenula sam sva sretna prema kući koja je bila zaključana. Izvadila sam ključ i ušla u kuću. Marka nije bio, vjerovatno je još s Lisom. Kada sam ušla zatvorila sam vrata i u tom trenutku sam shvatila da nijedan od članova nema moj broj, a ja nemam njihov. Bilo sam toliko tužna da sam počela plakati te sam se bacila na kauč nisam mogla vjerovati da ga nisam pitala najbitniju stvar. NJEGOV BROJ. *gotovo je, više ih nikada neću vidjeti* mislila sam. Nakon 15-ak minuta plakanja spremila sam se za spavati, otišla u sobu i zaspala.

Ujutro sam se probudila u 10h. Nije bilo škole jer je bio neki praznik. Spustila sam se na doručak i za stolom su sjedili Marko i Lisa. Kada su me ugledali pozdravili su me i servirali mi doručak.

A ja još potresena od jučerašnjeg događaja tužno sam odgovorila "hvala vam".

Tada mi je telefon zazvonio."ispričavam se moram se javiti".

Broj je bio nepoznat.*nije valjda to što mislim da je, ali kako to je nemoguće*. Dignula sam slušalicu...