Stipendija Iz Snova

26

bilo je jako kasno, nojao sam se da će se dečki naljutiti što dolazim ovako kasno, ako su uopće još budni

ušao sam u kuću i sve je bilo mračno
"uhh, dobro je svi spavaju..." rekao sam na glas i tada su se svijetla upalila otkrivajući Jina sa prekriženim rukama
"pa što si radio do sada" rekao je Jin sa pomalo ljutim tonom

objasnio sam mu da smo jedili i da je ona zaspala pa da sam ju odveo kući

Jin se na moju priču nasmješio i rekao
"znaš moraš joj priznati što osjećaš siguran sam da se osjeća isto "
na njegovi rečenicu zacrvenio sam se i rekao
"Jin ti neznaš o čemu pričaš...ja nemam nikakve osjećaje prema njoj"
Jin je uzdahnuo i rekao
"možeš zavaravati mene i sve oko sebe ali nemožeš zavaravati sebe Jimin vidjet ćeš da sam upravu" s tim je otišao u svoju sobu

ja samm stajao tamo zbunjen 'zar stvarno imam osjećaje prema njoj?' upitao sam se i s tim otišao u sobu

y/n pov.
probudila sam se u svojoj sobi i pokušala sam se sjetiti kako sam došla kući

vidjela sam Marka naslonjrnog na okvir od vrata
"isuse Marko preplašio si me" kada sam to rekla on se nasmijao i sjeo do mene

"znaš neki jako dobar simpatičan i zgodan dečko doveo te kući..." gledao me sa ozbiljnim pogledom dok je izgovarao te rječi i onda sam se sjetila da sam bila s Jiminom i onda samm vjerovatno zaspala na njegovom ramenu

"aaa da išli smo van i valjda sam zaspala" rekla sam mu otvoreno znajući da se neće naljutiti

"Jimin je jako dobar dečko... imate moje dopuštenje" rekao je sa smješkom

dopuštenje? koje do vraga dopuštenje nisam znala o čemu se radi pa sam ga upitala

"marko o kojem dopuštenju ti pričaš" upitala sam ga znatiželjno
"izgledate jako slatko i mislim da se ti njemu svidaš, a 100% sam uvjeren da se on tebi svida" rekao je i stim namignuo i izašao iz sobe

a/n note
oprostite što je kratko imam sada puno obveza u školi, ali pokušati ću sada na praznicima pisati što više mogu.