*6 mjeseci poslije*
Januar,2015
Zadovoljno povlačim poslijednju liniju i slika je završena. Poprilično sam zadovoljna crtežima u posljednje vrijeme.
Iako nikada nisam bila posvećena tome,znala sam da imam talenta. I napokon sam ga koristila. Prodavala bih slike i tako pomagala majci. To je jedina stvar,poslije fotografiranja naravno,koja me drzi čvrsto na zemlji.
"Da li ces u skorije vrijeme izaci na kafu ili te bukvalno moram izvlačiti?"cula sam glas iza sebe.
"Zao mi je Marie..Evo odma izlazimo."rekla sam i spremila četkicu u posudicu,i oprala ruke. Otisla sam u sobu i skinula vec išaranu majicu,i presvukla se u maksi suknju i majicu kratkih rukava. Pogledala sam se u ogledalo i bila zadovoljna. Otkako sam raskinula sa Alexom,mnoge stvari su se promijenile. Kao na primjer moja kosa. Prije pola godine bila je duga i crna,a sada je srednje dužine,ofarbala sam se u smedje i imam malo svjetlije ombre. Ali kosa je ono sto se najmanje promijenilo. Ja sam se promijenila. Vise nisam djevojka koja je plakala gotovo neprestalno nakon prekida. Sada sam djevojka koja ljubav,veze,momke ignorise. Pa
ne mogu reci da sam bas bezosjećajna,ali Marie mi je par puta nalazila neke momke,ali jednostavno nista. Nisam zeljela nista osjetiti,a svi muskarci su isti. Jednostavno nikad se nije pojavio neki momak koji bi me impresionirao i za kojeg bih mogla osjetiti nesto a da to nije bilo gađenje ili ismijavanje poslije sa Marie.Mogla bih slobodno reci da imam polovinu srca,jer ona druga je ostala izgubljena u prošlosti.
Otisle smo do grada,i usput smo uzele kafu za ponijeti,jer je previse dosadno sjediti u kaficu,posebno nakon sto su nas jednom izbacili iz jednog kafića zbog našeg nekontroliranog smijanja.
"Slušaj.Moram ti nesto veoma vazno reci,super uzbudljivo i uključuje tebe."pricala je 100 na sat,i jedva sam uspjela da razumijem sta je upravo rekla.
Klimnula sam glavom i pogledala je.
"Pa znas kako smo prije sedmica dana bile na plazi,u našim kupacima,glupirale se,slikale...E,pa ubrzo nakon toga sam prolazila centrom i na nekoj modnoj kuci,ne znam ni ja sta je to bilo,uglavnom bio je oglas kako traže modele. I sve sto je bilo potrebno je par slika. Pa sam poslala naše slike."
"Molim?!"otvorila sam oci sirom,i vjerujem da su mi usta od čuda udarila od zemlju,kao u nekim crtanima.
"Da istina je. Zelis cuti jos ludji dio? To je neka vrsta takmicenja,ili slično. Izaberu grupu ljudi i oni ih praktično izguraju na veliku scenu modelinga."
"Aha..Pa dobro,to je super ustvari jer mi nikada ne bi nesto osvojile.Mislim pogledaj nas."
Marie je imala kez od uha do uha. Ovo nije dobro.
"Elena...Mi smo jedne od izabranih! Dobile smo šansu da se odselimo iz ovog grada i ostavimo sve iza nas!"
Pricala je srecno,i čitavo vrijeme se smiješila.
"Marie,znas i sama da je to nemoguce!Visoka sam metar i jagoda,a svi znamo da su modeli tvoje visine ili čak jos visi!" Iznijela sam očigledno.
"Znam! Ali oni nisu napomenuli da trebas biti neka žirafa ili mis!
Svako ima jednake šanse!"
" Marie ne,ne i ne! Kao prvo prijavila si me za nesto a da ja uopste nisam imala pojma! Ne!
I uostalom,ovdje mi je savrseno dobro!"Totalna laž. Jos od prije uvijek sam zeljela da se odselim,ali sa mojom majkom u neki nas odabrani grad,a ne Bog zna gdje.
"Savrseno si dobro u ovom gradu? Ne,nisi. Samo sebe lažeš. Otkako si raskinula sa Alexom"
"Nema sve veze sa Alexom!"prekinula sam je.
"Dobro. Otkako si upoznala nekog momka,ti si bukvalno promijenila svoju ličnost,i izgled i sve! Da li ne shvaćaš? Zelim moju prijateljicu Nazad! Zelim da mi se rugas kada obučem nesto,zelim tvoje glupe komenatre nazad!"na ove njene rijeci,ostala sam na jednom mjestu ne znavsi sta reci. Bila je upravu,koliko god ja to mrzila.
"Ja...ja... Nije jednostavno."
Rekla sam tiho.
"Znam da nije ali potpuno si se zatvorila u sebe. Da bih nesto saznala od tebe uvijek moram da skoro kozu sebi oderem,a i tebi,skoro."imala je suze u ocima. Da li sam stvarno toliko losa prijateljica?
"Zao mi je...Ali moja mama..."
"Pricala sam sa njom. U svemu se slaže sa mnom i podržava ovu stvar i sve."rekla je.
Ne znam. Mozda put negdje,daleko donese nesto dobro? A kako bih znala da ne mogu biti dobra u nečemu alo to nisam pokusala? Mislim,kamera i četkica za slikanje ce oduvijek biti tu,ali necu biti mlada zauvijek.
"Znas sta? Uradicemo ovo!"rekla sam a zatim je čvrsto zagrlila.Vjerujem da nikada prijateljica ne bi se preselila zbog svoje prijateljice Bog zna gdje. Ali Marie mi nije prijateljica. Ona mi je sestra. I mozda ce ova čitava stvar donijeti nesto dobro...
