"Cher, nadam se da si okej." Reče Ashton kada uđu u auto. Cherie napokon skine šal koji joj je toliko smetao, a onda se okrene prema njemu. "Da, jesam. Ne brini." Nasmije se te mu ostavi kratak poljubac na obrazu. "Želim znati kako si se osjećala ondje. Molim te." Pogleda ju, a ona lagano uzdahne i zažmiri. "Ne znam niti sama. Osjećala sam toliku želju da pogledam ondje, da odšetam do ogledala i da ga pipnem. No onda, s druge strane, kada otvorim oči i pogledam ondje, vidim nešto neobjašnjivo i užasno i moram zažmiriti. Jednostavno moram. Osjećala sam toliki strah, i za sebe i za tebe, ne znam." Sve izgovori tiho, u jednome dahu, a on je pozorno sluša. "Ne razumiješ me, znam. Glupa sam i..." Prekine je. "Nisi glupa, hej, koliko ljudi ima katoptrofobiju, pf." Ovoga puta on njoj ostavi poljubac, ali na usnama na što se ona nasmije. "Želim se riješiti toga." Prošaputa. "Hoćeš, anđele."
"Doma sam!" Vikne Cherie sa ulaza u kuću, a Amy izađe iz kuhinje noseći Shylah u naručju. "Hej, od kud ti ovdje?" Poljubi ju u obraz, a onda rukom prođe kroz sestričinu kosu. "Došla sam donjeti kuharicu tvojoj mami i onda ostala malo sa Shy." Objasni na što Cher klimne glavom. "Gdje ste ti i Ashton bili?" Upita sjedući za stolicu u kuhinji, a Cher nasuprot nje. "U kući ogledala." Promrmlja stavljajući torbicu na stol tražeći maramice za nos. "Zbilja? Vjerujem da ste se lijepo zabavili." Iskreno se nasmije, a Cherie samo lagano, zamišljeno klimne glavom. Da, njena prijateljica još uvijek ne zna njenu tajnu. A možda je nikada niti neće saznati. Niti ona niti itko drugi. No, hah, uvijek se nađe taj netko da sve pokvari. Zar ne?
"Budna si?" Ashtonov glas nakratko razbudi Cherie koja drži mobitel na uhu još uvijek ležeći te ispusti jedno 'mhm' "Što kažeš na to da dođem po tebe, odemo do mc donaldsa, a nakon toga se ponovno vratiš na posao?" Cherie se uopće nije obazirala na njegove riječi, no na zadnjih nekoliko raširi oči i nasmije se. "Posao? Zezaš me?" Upita. "Naravno da ne, ludice. Razgovarao sam ondje i svi su pristali da se vratiš." Cherie se još jednom nasmije te ustane sa kreveta. Voljela je svoj posao, a kada je samo onako otišla kada je ostavila Ashtona, nije mislila da će je ikada htjeti vratiti ondje. Zapravo, potpuno je odustala od toga. "Za koliko dolaziš?" Upita ga već spremajući svoju torbicu sa stvarima. "Za 10 minuta. Spremi se, čekam se te vani. Volim te." "I ja tebe."
Sjećate se konobarice sa početka priče? One iste koja je gledala Ashtona? Sada gleda u njih dvoje kako prolaze pored nje nasmiješeni u rukama držeći vrečice sa jelom. Isprva, nije niti prepoznala Cherie. Ipak, skratila je kosu i promijenila njenu boju. No kada se naš anđeo okrenuo, shvatila je o kojoj djevojci je riječ. "Donesi meni i dečkima kave gore, okej?" Ashton joj se obrati, a ona klimne glavom još jednom ih pogledavši, a onda uđe u kafić i krene pripremati kave. Zapravo, to nije pravi kafić, više je kantina za zaposlene. No nazovimo to kako god, bitno je da ona radi ondje.
Ashton i Cherie uđu u salon i zatvore vrata. "Sami smo." Reće Cher nasmijavši se, a Ashton ju zagrli oko struka i poljubi u kutak usana. "Bit ćeš dobro?" Upita je. "Naravno da hoću, već sam navikla biti ovdje. To što sam klaustrofobična nije najveći problem. Najveći je da nitko ne sazna za to."
hey, pa evo nastavka. dap, opet ste dugo čekali i žao mi je, ali nisam imala vremena, oprostite. no dobro, obećajem da će sljedeći biti uskoro i da nećete baš ovoliko dugo čekati haha. okej, komentari?
YOU ARE READING
00:15 » the second season of catoptrophobia
Fanfiction'Zašto gledaš na sat?' 'Tako da znam u koliko sam te sati ponovno osvojio.' The second season of catoptrophobia » a.i.