"Toliko si mi falila, Cherie." Prošaputa u njenu kosu ostavljajući joj ondje kratak poljubac. "I ti meni, Ash. Jako." Zaista. Oboje se pitaju kako su izdržali toliko jedno bez drugoga. Mjesec dana je dovoljno da ti osoba fali toliko da više ne znaš kako bi izdržao bez nje. "Zbog novina sam te osvojio, i zbog njih izgubio. I neću dopustiti da se to ponovi." Ona klimne glavom, a onda se blago odmakne od njega primivši ga za ruku. "Da, a i duguješ mi objašnjenje što je bilo s tom djevojkom." Podigne jednu obrvu, a Ashton se nasmije privukavši je ponovno k sebi. "Ništa, zaista. Samo je malo pretjerala i da, poljubila me. No ti znaš da te nikada ne bih prevario i da sam ju odmaknuo od sebe." Cherie se lagano nasmiješi shvativši da ju nije prevario te uzdahne. "Hvala ti." On zbunjeno pogleda prema njoj te obliže svoje usnice. "Hvala za što?" Upita. "Za to što si me čekao i nisi odustao od mene." "Anđele, ne bih mogao odustati od tebe niti da sam htio."
Miris doručka koji se protezao čitavom kućom i slatki, dječji smijeh natjera Cherie da otvori oči. Pogledom prijeđe preko cijelog dnevnog boravka, a onda na Ashtona koji se upravo budio. "Zaspali smo na kauču." Reče joj te se nasmije na što ona klimne glavom. "Idem se preskinuti, odmah dolazim." Ustane sa kreveta i prije nego što on uspije nešto reći potrči do svoje sobe. Zatvori vrata i široko se nasmije kada baci pogled na prsten na svojoj ruci. Uzme crnu majčicu na duge rukave i tajce, počešlja kosu i opere zube, a onda izađe u hodnik i ode vidjeti gdje je Ashton. Na samom ulazu u dnevni boravak zastane te pogleda u Shylah i Asha koji sjede na podu i igraju se njenim lutkicama. "Što vas dvoje radite?" Upita skrivajući osmijeh te dođe do njih. "Igramo se." Odgovori Shy nakratko skrenuvši pogled na nju. "Dobro, no sada Ashton idemo do moje majke." Povuče ga za ruku da ustane, ali on ostane sjediti na podu. "Hoće li se ljutiti na mene?" Upita tiho pazeči da ga nitko ne čuje na što Cher zakoluta očima. "Idemo." On ustane, a onda držeći za ruku svog anđela krenu u kuhinju. Njena majka već je postavila četri tanjura na stol i spremila doručak. Ujutro je vidjela kako još spavaju te pomislila kako će biti dobra ideja da spremi nešto za jesti. "Oh, tu ste. Sjednite za stol, donjet ću kruh." Nasmije se prema njima, a oni sjednu za stol.
"Pomirili smo se!" Skoči svojoj prijateljici u zagrljaj spremna prepričati joj sve do najmanjeg detalja. Ashton je malo prije otišao kući jer ide na snimanje, a Cherie je pozvala Amy. "I da." Nadoda odmaknuvši se jedna od druge te pokaže svoju ruku na kojoj se sjaji prsten. Amy rukama prekrije usta od uzbuđenja te kratko vrisne. "Ajme, Cherie, tako sam sretna zbog vas!" Prije nego još nešto kaže, Cherie ju povuće za ruku te se u brzo nađu u njenoj sobi sjedeči na krevetu. "Ispričaj mi sve." "Iskreno, još sam previše uzbuđena i ne znam od kuda početi. No, da, svakako od poklona u kojem je bio prsten." Još jednom pogleda u prsten te se nasmije. "Sjećaš se onoga u avionu za Columbiu? Onda kada ste se sprijateljili? Odmah sam znala da to neće ostati na tome." Ponosno se nasmije na što Cherie zakoluta očima. "Oh, imam li ja to vješticu u sobi?" Obje se nasmiju i nastave pričati.
___________________________________________________________________________________________________
znači, ovo vam dođe kao neki božićni poklon, haha. nisam mislila objaviti danas, no ono, hajde. i da, sretan Božić svima koji ga slave.
![](https://img.wattpad.com/cover/23260784-288-k174088.jpg)
YOU ARE READING
00:15 » the second season of catoptrophobia
Fanfiction'Zašto gledaš na sat?' 'Tako da znam u koliko sam te sati ponovno osvojio.' The second season of catoptrophobia » a.i.