Ljubavni maraton (Završena)

48. dio

• Ljubavni maraton •
°48.dio°
● NIKOLINA ●
H: Raditi ću. Nisam rekao da neću. Samo sam iznenađen sa svim ovim danas jer nisam mislio da će biti tako.
Prvu sjekiru dadnem Alekseju koji je prihvati s osmijehom na licu zatim drugu pružim Davidu koji nije imao ništa manji osmijeh od prethodnog kojeg sam dobila, treću pružim Mihajlu od kojeg dobijem blagi osmijeh i riječi zahvaljivanja. Četvrtu sam držala u ruci, ona je pripadala Hrvoju, ali njegovo ponašanje govori da ne želi ništa raditi pa ću je vratiti odakle sam je i uzela. Okrenem se kako bih krenula prema mjestu od kojeg sam došla, ali me zaustave riječi.
H: Želim i ja raditi.
Vratim pogled prema njemu koji je zajedno sa ostalim dečkima gledao u mene. Klimnem glavom potvrdno i pružim mu sjekiru.
N: Izvoli.
H: Hvala, Nikolina.
N: Iza kuće su drva koja trebate iscjepati. Dok otvorim prozore da izračim kuću izaći ću i ja vani da budem sa vama.
M: Da nas nadgledaš.
A: Ili da nam budeš motivacija.
Osmijehnem se gledajući u Alekseja, a zatim im rukom pokažem da idu, poslije čega se okrenem i uđem u kuću, zatvarajući vrata za sobom. Popnem se na drugi sprat kuće pa odem do prozora s kojeg imam najbolji pogled na njih. Želim da vidim kako se ponašaju jedni prema drugima kada mene nema, a zatim ću otići kod njih kako bih primjetila tu razliku. Aleksej je vješto stavio drvo ispred sebe potom uzeo sjekiru koja ga je čekala na podu pa počeo cijepati drva. Mihajlo je radio to isto samo malo sporije od Alekseja dok je David držao nogu na drvetu, a sjekiru preko ramena. Hrvoje je sjedio na drvetu sve do trenutka kada se David okrenuo prema njemu i nešto mi rekao, nisam mogla razumijeti o čemu se radi, ali mi je bilo jasno kada su obadvojica ustala i krenula raditi. O čemu se ovdje radi? Zar se maloprije nisu raspravljali ili je to samo meni ličilo na  raspravu? David je udarao sjekirom po drvetu kao da mu je krvni neprijatelj pa su se samim tim i njegovi mišići pomijerali brže nego kod ostalih. K vragu, Nikolina. Zašto misliš na takve stvari? Udahnem duboko pokušavajući udahnuti što više svježeg zraka kako bi misli o njemu isčezle. Možda ovo nije dobra ideja bila jer sam ga gledala s leđa, njegovo oblikovano tijelo me je tjeralo da ga želim sve više, a to nisam smjela. Odmaknem se od prozora pa se vratim stepenicama na prvi kat i odem do kuhinje pa iz frižidera izvadim pivo, četiri komada za njih. Izađem iz kuće, a za nekoliko koraka dođem do njih. Vrijedno su radili kao da su došli zbog toga no oni su i mislili da jesu. Drva su nestajala brzinom svjetlosti, nije ni čudno bilo kada su ih cijepala četiri razvijena momka.
N: Vrijeme je da se odmorite.
Prvi je bio Hrvoje pa sam njegov pogled prvi i dobila, uz osmijeh.
A: Tek smo počeli raditi, nema potrebe za pauzom.
Aleksej se javi prvi te dobije moju pažnju. Niz njegovo lice su se slijevale kapljice znoja i činile ga muževnim, oh kako si lijep. Nisam to primijetila do sada. Izgleda da su ova drva donijela i nešto dobro. Osmijehne mi se kratko potom nastavi sa radom.
H: Ja mogu odmoriti.
Nasmijem se, zaista bi čudno bilo da Hrvoje nije pristao na odmor.
M: Mogu i ja nekoliko minuta pauzu napraviti.
Mihajlo mu se pridruži, a David cijepa kao da me i nema. Pružim pivo Hrvoju, a potom Mihajlu.
N: Davide, izvoli pivo i za tebe.
Okrene se kratko prema meni pa odmahne glavom u negativnom smjeru.
D: Kasnije. Ostavi tamo.
Slegnem ramenima i odmaknem se od njih dvojice koji odbiju da odmore. Sjednem na drvo preko puta Hrvoja i Mihajla pa im se osmijehnem. Držali su limenke u rukama i gledali u mene.
H: Oni će i završiti dok mi popijemo.
Obrati se Mihajlu pogled prebacujući sa mene na drva. Nakon čega i Mihajlo pogleda prema drvima, a zatim mu odgovori.
M: Izgleda da si u pravu.
N: Kada su tako vrijedni, mogla bih da ih nagradim.
Pogledali su u mene koja sam željela vidjeti njihove reakcije, ali me je Davidov izraz lica najviše zanimao jer sam sjedila u Hrvojevoj blizini. Krajičkom oka sam gledala hoće li pogledati u nas, ali nijedan pogled nisam dobila. Radio je i bio posvećen samo tome.