Ljubavni maraton (Završena)

8. dio

• Ljubavni maraton •
°8.dio°
● NIKOLINA ●
Taster sam pritisnula i grč u stomaku se pojavio kao da se takmičim, a ne da tražim pitanje. Vrtila su se u krug, brzo, sve dok se nije pitanje zaustavilo na monitoru. Prvo pitanje se nalazio ispred nas.
N: Koliko udisaja dnevno uzima ljudsko tijelo?
Sigurna sam da ću u ovom kvizu dosta toga naučiti, podsjetiti se stvari koje sam zaboravila. Kviz je dobar način da se dosta toga, novoga nauči. Pročitala sam prvo pitanje i Ivanovo ime je zasvijetlilo bijelom bojom na platnu iznad njih.
V: Izvoli, Ivano?
Dala mu je znak da odgovori na pitanje, a broj koji je izgovorio mi se nije činio istinitim.
I: Trideset tisuća udisaja?
Biiim. Iks se pojavio na njegovom imenu i uklonio ime. Njegov odgovor nije bio tačan.
V: Aleksej, red je tvoj?
A: Dvadeset tisuća dnevno.
Zeleni tačnik se pojavio preko njegovog imena i zvuk aplaudiranja za tačan odgovor se oglasio.
V: Jedan bod za Alekseja.
N: Bravo!
Rekla sam kada se tablica s njihovim imenima pojavila i u njoj su sva polja bila prazna osim Aleksejovog gdje je stojao jedan bod. Po drugi put sam pritisnula taster i ponovno su se pitanja počela vrtiti na monitoru dok se biralo ono na kojem će se zaustaviti. Napetost se smanjila i disanje je postajalo lakše nego pri prvom pitanju.
N: Koji je kemijski simbol za srebro?
Mislim da lakše pitanje nisu mogli dobiti ili je ipak meni kemija kroz školovanje bila jača strana. Na ovo pitanje očekujem da svi znaju odgovor, ali će brzina presuditi. Nakon ovog pitanje Hrvojevo ime je zasvijetlilo. Plašila sam se osjećaja koji me obuzme kada pogledam njegove oči, ali ovaj put nije bio blizu tako da sam ga mogla gledati sa pristojne distance i bez osjećaja zaranjanja u dubine.
V: Hrvoje?
H: Mislim da je simbol Ag. Ako me pamćenje ne vara.
Aplaudiranje se čulo iz pozadine, valjda je tako zvuk namješten jer nikoga nisu imali kao publiku osim nas dvije. Mali znak ohrabrenja.
V: Pamćenje te dobro služi.
Bod mu se upisao u tablici, a moja ruka je završila na tasteru ispred. Ubrzo se pojavilo pitanje, na koje nisam znala tačan odgovor, ali sam se nadala da oni znaju.
N: Koje je godine napravljen prvi kamion Tonka 1945., 1947. ili 1949. godine?
Tasteri se nisu čuli, a ni imena nisu svjetlila iznad njih. Sve do trenutka kada je Mihajlovo ime dobilo puni odsjaj.
V: Odgovor je?
M: 1947. godine?
Nesigurno je rekao, ali mu se aplaudiralo. Tačan odgovor.
N: Bravo.
M: Hvala, ali ovaj odgovor je bio na sreću.
Čuo se smijeh u prostoriji. Iskren je što najviše cijenim. Mogao se praviti da je znao odgovor, ali nije. Nekada vrijedi riskirati, treba reći što se misli pa iako nismo sigurni da je tačno. Velike su šanse da je to baš ispravan odgovor. Monitor je pokazao sljedeće pitanje.
N: Koliko igrača ima u vaterpolo ekipi?
Malo lakše pitanja na koje i sama znam odgovor, a i David zna jer se njegovo ime prvo pojavilo u svjetlu na platnu. Gledala sam u njega dok je samouvijereno izgovarao.
D: Sedam!
Aplauz je dobio i on, a također upisan bod u tablici. Nije sačekao ni da ga prozove voditeljica, rekao je odgovor. Poznato za njega. Sljedeće pitanje je bilo mnogo teže od prethodnog, barem za mene.
N: Koji je bejzbolski tim glavne lige američkog grada nazvan po Cardinalsima?
U isto vrijeme su se pojavila dva imena na zidu, šta se dešava u ovakvim situacijama? Tko će odgovoriti Aleksej ili David?
V: David je prvi pritisnuo taster. Žao mi je Aleksej, ali imaš priliku ako David ne bude znao ili u sljedećim pitanjima.
D: St Louis.
V: David ipak zna. Čestitam!
Šmekerski se nasmije pa rukom prođe kroz kosu gledajući u mene. Mahnem glavom i skrenem pogled sa njega na tabelu koja se nalazila na platnu. Aleksej, Hrvoje i Mihajlo su imali po jedan bod dok su kod Davida stojala dva boda. Pet pitanja smo prošli, ostalo je još pet da saznamo tko će pobijediti i s kim ću izaći večeras.