Beautiful darkness( pauzirana)

Chapter 1.

"Alison! Alisoooon!!!Molim te dodi mi pomoci da pomaknem kauc!" Moja prijateljica Mia dere se na sav glas dok pokusavam zaspati," Evo me doolazim!!"

Silazim niza stube i odlazim u dnevni boravak da joj pomognem :"Bas si danas morala preuredivati" tuzno kazem i skupa otvaramo veliku kutiju u kojoj je crni kozni kauc. Mia je moja najbolja prijateljica pa mi je ponekad zao jer ona zapravo nije imala lijepo djetinjstvo. Mnogo dadilja , vrtica internata , kampova . Sve je to prozivjela jer su njezini roditelji bili prezauzeti za svoju kcer.

Njezin otac ima mnogo novca pa si ona moze priustiti stalno preuređivanje. Jako volim Miu, iako inace nisam bas dobra osoba ali ona me jedina trpi i ugađa svim mojim sranjima.  Zapravo, upoznale smo se u jednom ljetnom kampu prije 3 godine. Bila je sama , bas kao i ja . Ne znam kako smo se nasle , ali mislim da je to bila sudbina.

"Malo ulijevo !" Vice dok pomicemo tek otpakovani crni kozni kauc u kut prostorije. Nakon " eto ,sad se mozemo odmoriti " , cim to kaze , zavalimo se na kauc.

Stojimo u tisini nekoliko minuta pa Mia zapocne:
" Ali ,smijem ti nesto reci ?" Kaze ,"mozes , naravno"
" Znas,mislim da je krajnje vrijeme da si pronađes decka "  jel ona to stvarno rekla !! Nema sanse , ja sam s muskim rodom odavno raskrstila,  koliko cu ti puta to ponavljati!" Ali ona nastavi " gledaj , znam da mrzis muskarce zbog toga sto ti je Mike ucinio , ali nisu svi takvi ." " Mia lijepo sam ti rekla da me neces nagovorit ,ni sada , ni nikada!" Zakoluta lijepim smedim ocima i tiho kaze " dobro , samo sam pokusala  ."

Stvarno  ponekad zna biti naporna , ali sta cu od nje . Ipak je ona jedina osoba koja mi zeli dobro.  Uskoro smo se pozdravile ,a ja sam otisla doma . Bio je mrak i iako inace nisam tip strasljive osobe , priznajem da mi nije ugodno.

Uskoro osjetim bolan udarac u rame " Hej , ti  pazi kamo hodas!" Kazem , i nastavim hodati . Uskoro cujem korake iza sebe pa pocnem trcati sto vise mogu. Ali netko / nesto me povuce u tamnu , mracnu ulicicu i dok mi drzi ruku na ustima , skida mi majicu. Ne mogu mu nista , samo placem dok me on pokusava ... " O moj Boze, zar cu stvarno zavrsiti svoj bijedni zivot ovako ?"

Iznenada , osjetim da je onaj nasilnik maknuo ruke s mene. Vidim ga na podu , bez svijesti a pokraj njega stoji visok, misicav decko sa kapuljacom na glavi kojem  ne mogu vidjeti lice. "Jeste dobro ?"pitam , a on se zadere :" odlazi!!

"Preplasena , trcim doma , a kad udem u stan , zakljucam vrata dva puta pa legnem na krevet.  Pokusavam ne misliti na danasnji dan, ali mi se pitanja :" koji se vrag danas dogodio , tko je on , zasto me spasio ???" Ne pronalazim odgovore jer utonem u san.

Ljudi , znam da je preekratko ali sljedeci ce nastavci biti duzi . Drago mi je sto bar neko cita moju pricu. Molim vas da voetate i komemtirate da znam jel vam se svida . Volim vas sve punooo!!!