U ime života 🔚

8

Adam

– Vratio si se! Jesi uspio sve riješiti? – prođem pa sjednem nasuprot nje.

– Jesam. Kako je on? – upitam, ona odmahne glavom. – Znam da je za tebe Narin Obedion ravan samom Sotoni, ali vjeruj mi nije oduvijek bio takav.

– Ti možeš da kažeš tako nešto, ja ne mogu. Cijelo desetljeće ubija i kolje moj narod. Nedužan narod Adame! Muškarce, žene, djecu. Krivi su samo zato što su Cigani.

– Već sam ti rekao da mi je žao zbog toga. Nisam bio za ništa od ovoga, ali ja sam kraljev vojnik i ili ću se povinovati naredbi ili ću umrijeti.

– I oni su umirali Adame, toliko mnogo nedužne krvi je na... vašim rukama.

– Bog mi to nikada neće oprostiti, svjestan sam toga, ali možda nije kasno da zaustavimo sve ovo – priđem pa prevučem pokrivač preko njegova nepomičnog tijela. – On nije loš Tar. Negdje u dubini duše i on je svjestan da griješi, da je godinama prolijevao nedužnu krv u ime kralja.

– Za njega nema opravdanja. Ovu šansu dobio je samo zato što jedini može naći Talli i ispuniti ono što je zapisano. Ono što je njegova i... njena sudbina.

– Ne razumijem o čemu govoriš – vratim se nazad pa sjednem. Ona stavi ispred mene veliki komad kruha i u vatri pečen krumpir. Oko nas je sablasna tišina; treća je noć kako je njezino pleme pobjeglo odavde, a ona ostala uz Narina. Sasvim sama pitajući se gdje su njezini ljudi, jesu li uspjeli pobjeći i skriti se, moleći se za sestru, za sve koje voli.

– Majka je imala nas tri kćeri. Ja sam najstarija, Talli je srednja, a Tannel najmlađa. Kako  vjerujem znaš u mom narodu je običaj da nam već u djetinjstvu roditelji nađu supružnika, onoga s kojim ćemo provesti život.

– Nije to samo u tvom narodu ljepoto, i gospoda to čine.

– Uglavnom, ja sam izabranika dobila kada sam imala jedanaest, vjenčali smo se kada sam napunila dvadeset i jednu. One godine kada je lord Obedion došao u naše pleme po moju majku. Talli je... pa ona je bila jedna od rijetkih žena iz plemena koju je majka dala muškarcu koji ju je zbilja volio i kojeg je ona voljela. Od djetinjstva Talli i Neo bili su najbolji prijatelji, zatim kako su odrastali, njihova ljubav je rasla sve do trenutka kada su trebali da se vjenčaju. Talli je imala osamnaest i već je bila prešla godine za udaju jer je godinama  bila vjerena za Nea. Ali, on ju je volio, čekao je dok ona sama ne bude spremna... Rijetko je to kod mog naroda. Njih dvoje... Ne znam, bili su posebni.

– Bili? Što im se dogodilo?

– Prije nego smo došli u dolinu podno dvora, karavana je napadnuta. Muškarci su branili narod, Neo je bio među njima. Da bismo se mi ostali spasili gnjeva razbojnika oni su istupili pred njih i odvukli ih dalje od karavane. Neki su se vratili, neki nisu. On nije.