U ime života 🔚

7

– Ne znam zašto to govoriš, i da li je možda posljedica onoga što si preživio, ali zbunjuje me.

– Govorim to, jer je istina. Sjedni Talli trebao bih da ti kažem što zapravo... Ne, ne bih trebao ništa da kažem, trebao bih da uradim ono što pokušavam godinama sada kada mi je tvoja majka i cijelo ovo pleme na dohvat ruke, ali... Ti si ovdje i nešto jednostavno ne dozvoljava da... – njen iznenađen pogled me zaustavi u sred riječi koje ionako ne znam zbog čega teško izlaze iz mojih usta. Odlučan da joj kažem istinu, da možda potražim način da se vratim u svoje vrijeme došao sam ovamo, ali sada kada je ispred mene tako lijepa, s tim krupnim očima koje me razoružavaju, ja kao da sam odsječen od razuma.

– Ono što si juče rekao... Što sam ja rekla Neo... Nije istina. Da, možda jesam naučila bez tebe jer sam morala, ali nisam prestala da te vo...– dignem ruku i prekinem je. Ma koliko sve u meni željelo da čuje, jednostavno sada nije vrijeme za to.

– Moje ime nije Neo, Balien nije moj otac, ovo nije moje pleme, ja nisam jedan od... vas. – ona sklopi oči i obori glavu.

– Rekla sam ti, pomoći ćemo ti da se vratiš, da se sjetiš svega.

– Ne trebam da se sjećam ničega, ali trebam da se vratim. Da se vratim u budućnost, u svoje vrijeme odakle sam došao.

– Što to govoriš?

– Ne znam tko je ovaj nesretnik u čije me tijelo ubacila magija koju je napravila tv.... jedna od vas Ciganki. Samo sam se probudio ovdje, moj duh u ovom, tuđem tijelu. Moja sjećanja, moj razum, ali tijelo tog odrpanca.

– Ne govori to! Nije istina!

– Jeste! Istina je.

– Ako nisi Neo, tko si onda?

– Rekao sam vam. Moje ime je Narin Obedion.

– Ni manje ni više. Zar zbilja misliš da sam toliko glupa? Što želiš ovime Neo? Želiš me ražalostiti, povrijediti?

– Želim ti reći istinu i tražiti od tebe da mi pomogneš da se vratim u svoje vrijeme.

– U koje vrijeme?

– Deset godina unaprijed – kažem, a ona duboko udahne. – Mnogo toga se dogodilo od sada, od ovog vremena i ja želim nazad.

– Ako te magija vratila to sigurno nije bilo bez razloga. Ako si taj što tvrdiš da jesi, sasvim je jasno da ti nije mjesto među nama.

– I nije! Hoću da se vratim i ti mi moraš pomoći. Tvoja majka i sestra imaju moć da me pošalju nazad.

– Moje sestre nemaju nikakve moći, moja majka je vidarica, da umije ponešto, ali to što tražiš ne može uraditi. Nitko od nas ne može.

– Lažeš! – uhvatim je za ramena, ona se otme. – Moram nazad Talli, ne mogu ostati ovdje, ovo nije moje vrijeme, tamo gdje trebam da budem nastat će kaos bez mene.

– Kaos si očito napravio dok si dobio ovakvu kaznu. Kraljev prvi među Ciganima. Tko god te prokleo htio je da osjetiš kako je živjeti kao jedan od nas. Kao jedan od onih na koje gledate s gađenjem. Koje biste rado zbrisali sa lica zemlje da možete. Ako je istina to što si rekao, ako si zaista Narin Obedion, onda neka ti je sa srećom. Sve i da hoću ne bih ti pomogla. Kralj William nas ne voli, oduvijek nas natjeruje kao pse po ovoj zemlji. Ako si zapeo ovdje, neka si. Otići ćeš kada ispraviš ono što si skrivio. Boli me samo što... Ako je istina to što si rekao onda... Neo više nije živ, a ja...

– Ako me vratite nazad u moje vrijeme, možda će se ovaj odrpanac vratiti u svoje tijelo i moći ćete biti sretni, ako ti majka dozvoli.

– Zašto si rekao da nećeš dozvoliti da pripadnem nekome drugom? Zašto si me poljubio, zašto si se ponašao kao da si on?

– Nisam slagao! Jednoga dana sam sam te video i od tada sam mislio na tebe sve ove godine i...

– Da? Jedan plemić mislio je na Ciganku? Smiješno.

– Možda, ali nije laž. Od onda je sve otišlo k vragu i nestala si, a ja...

– Nestala sam? Kako misliš nestala sam?

– Cijelo tvoje pleme je nestalo. Ja... Ne, neću ti reći ništa više. Ne znam kako ovo funkcionira i da li će se poremetiti neka ravnoteža i promijeniti tijek događaja; ne želim da se promijeni, samo želim otići odavde.

– Sada i ja želim da odeš, tko god ti bio.

– Nagovori majku i Tar da me vrate.

– Tar? Tar da te vrati? Ona ne zna samu sebe vratiti kada od prati veš na potok, a ne da bi tebe vratila u tvoje vrijeme, kao da je to uopće moguće. Snađi se sam... Narin Obedion. – gurne me i prođe bijesno pored mene ostavljajući me da blejim u prazan prostor. Ovo nije bilo dobro. Nije trebalo ovako da ispadne.

– K vragu! – krenem za njom nazad prema šatorima i ne skrećem nigdje nego pravo u najveći. Kako upadnem unutra udarim pravo u Tar. – Ti! Ti si kriva za ovo! Ispravi sve i vrati me nazad! Vrati me i možda ti neću skinuti glavu sa ramena.

– Što govoriš Neo, ne razumijem te? Ja ne mogu nigdje da te vratim.

– Ti si me magijom ubacila u ovo tijelo i hoću da me vratiš u moje vrijeme. Potreban sam kralju, potreban sam zemlji.

– Mislila sam da te nebo vratilo među nas, ali očito je vratilo luđaka. Pusti me na miru Neo, udarit ću te po sred face!

– Što se ovdje događa? – Turellin glas mi odjekne iza leđa. – Što radiš Neo? – pustim Tar ona priđe majci.

– Znaš da to nije moje ime. Tvoja kćer vještica svojom me magijom vratila ovamo, u prošlost među vas i želim da to poništiš.

– Ne mogu. Rekla sam ti. Istina će te osloboditi. Kada progledaš vratit ćeš se nazad. Nema drugog načina. Iz nekog si razloga vraćen baš ovdje, baš u ovo vrijeme. Ne zanima me što si učinio ni tko si, dok si ovdje živjet ćeš po pravilima plemena. Po mojim pravilima! Ako ih se ne budeš pridržavao, ako budeš napadao moje kćeri pleme će ti presuditi, a vjeruj mi ne želiš umrijeti u ovom vremenu, nisi zato poslan ovdje.

– Mogao bih vas sve...

– Ovdje si nitko i ništa, tko god ti bio. Ovdje si jedan od nas. Prihvati to i ostani u plemenu dok te istina ne oslobodi prokletstva. To je jedino što ti mogu ponuditi. Dom. Sada odlazi i ako te opet vidim blizu mojih kćeri to neće dobro završiti.

– Ne bojim te se vještice! Nikoga od vas! Ti si svojoj kćeri zacrtala sudbinu, kakav god bio ovaj odrpanac voljela ga je. Sada pati, a tebe nije briga.

– Ona nije tvoja briga! Ne pokušavaj da je zavedeš, Talli nije tebi namijenjena.

– Ja sam Narin Obedion, vještice, ja što poželim uzmem.

– Što? Što si rekao?

– Ne pravi se glupa, točno znaš tko sam.

– Ne. Nisam znala tko si. Vidjela sam samo da si naudio mom narodu, ali tko je u ovom tijelu nisam znala.

– E, pa sad znaš. Ja nisam jedan od vas. Ne moram te slušati, ne moram živjeti po tvojim pravilima. Ja živim po pravilima kralja i nikako drugačije. Naći ću načina da se vratim, a kada se vratim naći ću i ovo prokleto pleme i završit ćemo s vama jednom za uvijek.

– Ti si kraljeve krvi? Ti... – ne saslušam je do kraja, iziđem van i otrčim prema šumi.