U ime života 🔚

6

– Neo, što to... Čekaj... Polako... – uspije se odvojiti od mene i pružiti dlanove između nas. – Ne radi to, ne možeš...

– Mogu. I želim. Prošlo je toliko dugo vremena, Trebam ovo. Trebam tebe u svojim rukama.

– Mi više nismo... Nismo obećani jedno drugom.

– Ali, ti me voliš. – voli li me zaista? Voli li ova djevojka ovog prokletog Cigana i ima li ikakve šanse da je zadržim uz sebe makar ovako?

– To nije bitno. Sudbina je za mene odredila nešto drugo, a ti... Nisi više bio tu. Nestao si. Bio si mrtav prokletstvo. Plakala sam danima. Naučila da te više...

– Da me ne voliš?

– Ne. Da... Navikla sam biti bez tebe. Sve ono što smo imali... Nestalo je.

– Očito me nisi voljela dovoljno dok si me za dva mjeseca zaboravila.

– Nisam te zaboravila Neo, ali moja majka tvrdi da ne smijem izazivati sudbinu i da moram prihvatiti ono što mi je zapisano. I ma koliko ja htjela to nisi ti. Volim te, oduvijek, ti si mi najbolji prijatelj, pobogu trebala sam ti postati žena, ali sve se to dogodilo i jednostavno...

– Ako zaista misliš da ću dopusti da te Turell da nekome drugom prevarila si se. Nema šanse Talli. Moja si! – ne mogu da povjerujem da ovo izgovaram, još manje da osjećam sve to što govorim. Što se dovraga događa sa mnom, sa mojim tijelom i razumom? – Saznat ću tko je taj kome te namijenila i kada saznam...

– Neo molim te... Ne miješaj se u to. Ti znaš naše običaje, znaš da protiv nekih stvari ne idemo. Nemoj kvariti ovu sretnu večer. Pogledaj, ljudi slave tvoj život. I ti treba da slaviš s nama večeras, a sutra ćemo krenuti ispočetka.

– Da slavim svoj život? Zbilja? Koji život Talli? Onaj koji zapravo živim ili život ovog odrpanca koji sam prisiljen živjeti?

– Neo, što god da je u pitanju riješit ćemo, kunem se. Sutra, ne danas. Nebo ti je vratilo tvoj život nazad, budi sretan.

– Kada se to zbilja dogodi onda možda i hoću, ovako ne! – okrenem se i krenem nazad – I znaš što? Ako misliš da ću samo tako da odustanem od tebe i prepustim te nekome drugom, prevarila si se. – vratim se među narod ostavljajući je ondje. Turellin pogled me skoro presječe na pola. Prokleta vještica. Za sve ovo je ona kriva. A, sada zna tko sam i što mi se dogodilo, i umjesto da pomogne da se vratim svom vremenu, u svoje tijelo savjetuje da pokušam da živim ovako. Da živim kao prokletnik koji je srce dao njezinoj kćeri koju je ona prepustila nekome drugom? Neće moći. Dohvatim neki bokal s vinom i počnem se nalijevati njime. Talli se pridruži djevojkama koje i dalje plešu, ali sa strane, zabavljajući narod. Ne mogu oči skinuti s nje, s tog tijela koje me privlači kao svjetiljka noćnog leptira.

– Sine što se dogodilo?

– Ništa! Nije se dogodilo ništa! I ako se uskoro nešto ne dogodi ima da eksplodiram! – saspem ono vino do kraja u sebe, ustanem i krenem u šator. Najednom osjetim jaku bol koja mi presječe glavu. Stegnem je rukama i padnem na koljena.

– Molite Boga kralju moj da kraljica rodi djevojčicu! Ako je istina ono su vidjelice rekle, jasno vam je da kraljevstvu prijeti opasnost.

– Neću razmišljati o tome ni sada ni u budućih dvadeset godina Tajniče. Možda tada više i neću biti živ.

– Nije bitno hoćete li biti živi ili ne Gospodaru, naša zemlja i kraljevina ostat će u prinčevim rukama, i ako je istina, shvaćate li kolika bi to tragedija bila za narod, za kraljevstvo?

– Ti su samo naklapanja Tajniče. To su izmišljotine i bajke. Ja ne vjerujem u bajke. Nikada nisam. Naden će roditi sina! Rodit će budućeg kralja, a on će biti odgajan tako da nikada ni ne pomisli da se podčinjava nekim glupim proročanstvima vidjelica. I zabranit ću da se uopće ikada više o tome govori u ovom kraljevstvu. Napisat ćeš zakon i dati Narinu da razdijeli po cijeloj kraljevini. Svako selo, svaki grad, svaki i najmanji zaseok gdje borave Cigani ima da zna da je zakonom zabranjeno govoriti o tome ili bilo čemu sličnom.

– Kako vi zapovijedate Kralju. – tajnik se povuče van iz prostorije, a kralj stane pored prozora.

– Nikada neću dozvoliti da se takvo što dogodi. Prije ću ih sve pobiti. Sve do jednog! – i tu kao da me nešto povuče nazad u crnilo, nisam više prisutan u dvoru. Bol prestane shvatim da klečim na koljenima, pridignem se i otresem zemlju sa starih hlača. Sjećam se da sam nosio taj zakon po kraljevini, nisam smeo da otvaram niti jedan smotani i zapečaćeni spis, i morao sam ih uručiti osobno u ruke poglavarima sela i meštrima u gradu.

– Zašto nikada nisam saznao što je pisalo u tome? Kako to da ja nikada nisam znao što je to kralj naredio i zabranio? Kako sam mogao napraviti takav propust? Možda je on želio da ne saznam? Krio je nešto od mene?! Tvoj kralj te lagao! – prođu mi njezine riječi kroz glavu. Da li je to zbilja istina?

– Neo? – udahnem duboko na zvuk njezina glasa. – Jesi dobro?

– Ne. Nisam dobro Talli i ne znam kada ću biti.

– Nađi se sa mnom kraj rijeke ujutro. – ne odgovorim ništa na to, samo produžim naprijed do šatora. Uđem unutra, legnem na nekakav slamnati ležaj, pokrijem lice rukama. Ako se izvučem odavde ubit ću Tar golim rukama zbog ovoga što mi je učinila!

*******

– Što se događa s tobom Talli? Mogu li ti kako pomoći?

– Pitaš me to majko? Zbilja? Zar ne vidiš što se događa? Neo je živ. Vratio se. Vratio se nama, vratio se meni, a ja...

– Žao mi je mila, ali morat ćeš zaboraviti na njega. Sada pogotovo. To više nije čovjek kojeg si poznavala. Kojeg smo poznavali. I vjeruj mi Talli, on se neće dugo zadržati ovdje, zato što god da misliš, što god planiraš, želiš–zaboravi!

– Ne mogu zaboraviti da ga volim majko. Pokušala sam sam. Dala sam sve od sebe, ali sada kada je tu... Kada me poljubio, kada sam bila u njegovim rukama... – ona priđe i stavi mi dlanove na obraze.

– Mila, znam da je teško, ali jasno ti je da ne smijemo ići protiv sudbine. Ono što je zapisano desit će se, a ti si ta bez koje se proročanstvo neće ostvariti. Kralj je naredio da se o tome ne smije govoriti u kraljevstvu, poslao je svog prvog... Obediona da razdijeli svima novi zakon, ali... To što je zabranio da se o tome govori ne znači da se neće dogoditi. Ti ćeš kćeri donijeti ovom narodu spas, kraj patnje, i ja moram da te sačuvam. Žao mi je Talli, ali ne mogu te dati Neu ma koliko ga voljela. Nije se vratio ovamo jer je nebo tako htjelo, ovdje je s razlogom, a ja vjerujem da je ona koja ga je poslala ovamo imala jako dobar razlog za to. Velika moć je potrebna za tako nešto... – okrene se i pogleda u Tar pa se nasmiješi – Sretna sam što joj je budućnost donijela.

– Ne razumijem o čemu pričaš majko! Što uopće govoriš?

– Neo može da ti bude samo prijatelj Talli, ako bude htio. Vjeruj mi ovdje je s razlogom i ne, on nije onaj kojeg si voljela, onaj koji je volio tebe. Ako možeš drži se dalje od njega, a ako ne možeš... Ostavi svoja osjećanja po strani. Ono što ste dijelili je nestalo baš kao i on.

– Ali nije...– stavi mi prst na usne pokazujući mi da je dosta priče. Odmahnem glavom i izađem van. Što uopće znači da Neo nije Neo? Nego tko je? On je. To je njegovo lice, njegovo tijelo, njegove usne i čvrste ruke. On je! Onaj kojeg sam voljela, onaj s kojim sam trebala stvoriti dom i obitelj. Spustim se dolje pored rijeke nadajući se da je ondje. Nema ga. Rastuži me to.

– Gdje si Neo? – obgrlim se rukama, a tijelo mi zadrhti. Ono što ste dijelili nestalo je baš kao i on. Te mi riječi odzvanjaju u glavi.

– Talli? – trgnem se na zvuk njegova glasa.

– Došao si Neo.

– Moje ime nije Neo i moramo razgovarati!