Dva tjedna za kraj

14 Utorak

Iako mi je Darko rekao da ću ga lakše i brže preboljeti ako spremim sve naše fotografije, ne mogu se natjerati odvojiti od dvije fotografije na kojima je naša ljubav bila vidljiva iz aviona.

Prva slika je nastala na proslavi našeg prvog mjeseca veze u Rijeci kada me je, znatno puniju nego sada, držao u naručju poput princeze i stajao na pozornici s lokalnim bendom, pjevajući Čokoladu od Idola. Malo je reći da je digao publiku na noge, a jedan od tipova koji nas je uslikao, našao nas je nakon što smo sišli s pozornice i pitao za e-mail kako bi nam poslao fotografiju jer smo ga se dojmili.

Druga je stara godinu dana i oboje sjedimo na svojim devama; moja deva daje poljubac njegovoj dok ja lijevu ruku držim visoko u zraku, prstima oblikujući slovo V za pobjedu, a Darko pokušava održati ravnotežu kako ne bi pao sa svoje deve jer mi je htio dati pusu kada smo bili toliko blizu.

Zapravo smo bili dosta udaljeni, ali nisam htjela uništiti njegova uvjerenja o poznavanju matematike i fizike.

Te dvije fotografije postavim na hladnjak, a ostatak naših zajedničkih stvari ipak spremim u kutiju kako bih ju odnijela u sobu na ormar.

Teško je, ali život nije savršen.

Ljubav ponekad boli, a ponekad liječi dušu. Nikada ne možemo imati samo jedno jer se ravnoteža mora održati.

„Gdje je kava? Ne osjetim njen miris," Mario upada u stan iz noćne smjene. Zapravo je odradio dvadesetčetverosatnu smjenu jer je kolegi žena morala u bolnicu; dobila je trudove.

„Sad ću," zatvaram vrata svoje spavaće sobe i uputim se u kuhinju. Iz nekog razloga, Mario je fenomen i na njega kava uopće ne djeluje kako bi trebala jer bez problema zaspi kada se vrati nakon noćne smjene. „Jutros si malo uranio."

„Kolegi je riknuo auto, pa je došao sa susjedom koji ide pola sata ranije," skida uniformu sa sebe. „Kako si jutros?"

„Kao i svaka osoba koja dobije nogu."

Mario, samo u boksericama i otkopčanoj košulji, sjeda na barsku stolicu i zijeva poput medvjeda. „Život je sranje, Lorena."

„Nečiji više, nečiji manje."

„Tvoj očito više," otključava si mobitel kako bi ga isključio do kraja tako da mu nitko ne smeta dok spava. „Ali kad-tad će se to promijeniti."

„Vidjet ćemo i to," kažem dok čekam da voda zakuha.

„Vidjet ćemo."