Zajebantica I Jebač

1. Sjećanja

Hana P.O.V.

Flashback

Normalno sam pričala sa Sarom, kad je rekla:
-Selim se. S roditeljima i bratom. Svo četvero.

-Gdje? - upitam.

-U Dublin. - kaže tiho.

-U Dublin? U Irsku?

-Aha. U Irsku.

-Kada?

-Sljedeći mjesec.

-Ne zezaj me. Znaš da to ne volim.

-Ne bih oko takvih stvari. Pogotovo ne tebe.

Zagrlim je.

-Biti će dobro. Znaš engleski dobro - kažem sa smiješkom.

-A naše prijateljstvo?

-Jesi li ikada čula za Skype, Face time, Whats app i Viber?

Opet se zagrlimo.

-Hoćeš li biti dobro? - upita me nakon dugog zagrljaja.

-Naravno. A ti?

-Da, valjda. Nadam se.

-Nemoj se nadati. Budi.

Nasmijemo se. Imamo još mjesec dana. Iskoristiti ćemo ih što bolje moguće.

End of flashback

Prošlo je mjesec dana. Prošla je godina, pa dvije godine. Zatim i 3 godine.
Nedostaje mi Sara. I dalje se čujemo na Skype svaki dan, nekad i po 2 puta dnevno, i ona dolazi ovdje kada ima praznike, a ja idem njoj kada ja imam praznike, i ljetujemo zajedno, ali svejedno mi nedostaje. Bile smo najbolje prijateljice. I sada jesmo. Samo zavaravam i sebe i blizanke da su mi one najbolje prijateljice.

-Hana, tata dolazi po tebe za 10 minuta! Spremi se! - vikne mi mama.

-Već jesam!

-Onda se spusti dolje!

-Samo malo!

-Požuri!

Promijenila sam uložak. Stavila sam si cijeli paket u ruksak. Mama će mi biti luda, ali već je poludila od sranja koja radim u školi.
Moj osobni protest.

Obukla sam tenisice i sišla dolje. Mama me se hoće što brže riješiti. Nije ju briga za mene, niti mene za nju. Tako funkcioniramo. Živim s njom preko tjedna, a s tatom preko vikenda. Tata stalno dovodi neke nove fufe doma i nije me briga za njega niti njega nije briga za mene.

Eto tako vam funkcioniraju moji sjebani odnosi s mojim roditeljima. Sa svojim jedinim (živim) bakom i djedom sam si jedino dobra. Osim mojoj roditelja su mi jedina obitelj. I osim tatinog brata s kojim se tata posvađao i mamine sestre u Njemačkoj koja ovdje dolazi samo na tjedan dana.

Čekala sam tatu koji je po običaju kasnio ili nije mislio doći.

Flashback

Mama i tata mi se opet svađaju. I ne primjećuju me.

Ja sam uzela ključeve, novac i mobitel i bez pitanja izašla iz stana.

Na pamemi je pala ideja. Privući ću pažnju svojih roditelja. Nazvala sam Saru koja za tjedan dana ide u Dublin.

-Bok. - rekla je

-Nađemo se za 10 minuta u parku. Može?

-Može.

Kada je Sara došla u park, iznjela sam joj svoju ideju.

-Ne misliš to valjda za ozbiljno?

-Ne moraš ti sa mnom. Samo me nemoj tužakati.