11. Svađa I Zagrljaj

77 2 0
                                    

Sljedeći tjedan
Sara P.O.V.

Zabila sam glavu u jastuk i plakala. Mama je došla i zagrlila me. Poljubila me u kosu.

-Sve će biti u redu, dušo.

-Nadam se.

-Što je bilo?

Sve sam joj ispričala.

-Sve će biti u redu. Nemoj plakati radi dečka. Da nazoveš Hanu?

-Ne znam. Stalno joj pričam o svojim problemima. Da joj nisam možda dosadila?

-Sumnjam. Najbolje ste prijateljice. Nikad joj nećeš dosaditi. Ne možeš.

Nasmiješim .

...

Ležala sam u krevetu i grlila plišanog medvjedića. Odlučila sam ipak nazvati Hanu. Trebam s njom razgovarati. Ona uvijek ima neki dobar savjet.

Nazvala sam je na Skype. Odmah se javila.

-Bok, Sara.

-Bok. Kako si?

-Dobro. Ti? - upita me ona. Nisam sigurna govori li to ona za stvarno ili ne.

-Ne baš dobro. Mia, moja prijateljica ovdje je, ovaj... Sjećaš se Travisa?

-Da. Tvoja simpatija.

-Aha. Znači, Mia je to znala. I-i-i... - počela sam plakati.

-Sara. Smiri se. Sve će biti u redu. Sve ćemo srediti. Osim ako netko nije mrtav.

-Svi su živi. - kažem drhtavim glasom.

-Dobro. Onda ćemo sve srediti. Što se dogodilo?

-Znači, Mia je... je rekla Travisu da mi se sviđa. On je rekao da... da sam mu... mu najmanje draga od... od svih cura u našem društvu i onda... - briznem još jače i plač.

Hana P.O.V.

-I onda?

-Onda... Onda sam se rasplakala.

Baš čudno, pomislim, I još se samo žališ! Misliš da sam ja dobro?!

-Zatim? - upitam, ne kaneći se žaliti dok Sara ne shvati da nisam dobro. Poznaje me, neka shvati da nisam dobro.

-Zatim - nastavi Sara. - sam otišla na wc. Kada sam se vratila, Travis i Mia su rekli... su rekli...

Sara P.O.V.

-Mislim da imam ideju što su rekli.

-Ooo, bome nemaš. - kažem.

-Sorry što pitam, ali što su rekli?

-Rekli su... rekli su... - zastala sam na 30-tak sekundi. - Rekli su da hodaju, i to već 2 mjeseca. 2 mjeseca, Hana. 2 mjeseca.

-Shvaćam. Znam kako je biti izdan.

-Kako? - začudim se. - Nikad te nitko nije izdao. Ili si mi nešto prešutjela.

-Ne mogu ti prešutjeti! Ti toliko pričaš da jedva dolazim do riječi! - zavikala je Hana. - Ni ne znaš što prolazim!

-Što?

-U zadnja 3 tjedna me tata izbacio iz stana, mama mi se oženila, 2 prijateljice me poslale u pićku materinu, treća je, pokušavajući me zaštititi pretukavši ih, završila u mjesečnoj kazni zabrane izlazaka! - zastala je. Izgleda bijesno. - Onda tu prijateljicu viđam samo u školi, gdje ne smijemo pričati po satom, inače bi nas uskoro izbacili iz škole, a pod odmorima si ne stignemo sve reći. - počela je hvatati dah. - Sada je jedina osoba s kojom mogu razgovarati izvan škole je Jebač! Njemu se provjeravam! Jebaču! Jebaču, Sara, Jebaču! - počela je plakati. Suze su joj samo klizile niz lice. Nisam je dugo vidjela da plače. - A on se htio pojebati sa mnom! I kad-tad će se htjeti opet! - glas joj j epočeo drhtati. - Mama me zanemaruje jer je jebeno trudna, tata ne želi. U pićku materinu, Sara. Ti mi se stalno žališ. Jebeni Ethan!

Zajebantica I JebačDonde viven las historias. Descúbrelo ahora