Mak P.O.V.
Vidio sam da se Marko i Hana ljube. Čime sam to zaslužio?
Pogledao sam Nikolinu. U njenim očima nešto se lomilo.
Srce mi se slomilo na milijune komadića, i onda sam shvatio kako je jedna ogavna navika mala cijena za Hanu. I premala.
...
Za mjesec dana
-I? - upitao sam Nikolinu.
-Miks očaja, tuge i želje da je nekome dečku stalo do nje. I dalje. Ali ne izlazi s nikim, što je dobro.
-Ima mene.
-Mače, prošli smo ovo puno puta. Nisi joj dao do znanja da ti je stalo. Zato ste i prekinuli. Pridavao si više pažnje drugim curama nego njoj.
Uzdahnuo sam. Nisam znao što da radim.
Nakon zadnjeg sata
Hana P.O.V.
-Ti! Curo koja sama sjedi sama na stepenicama! - neki lik je došetao ispred mene. Sjedila sam ispred škole, sama.
-Odjebi.
-Bi li izašla na spoj sa mnom?
-Nema teoretske šanse, idiote.
Lik okrene očima i samo nastavi stajati ispred mene, kao da nešto očekuje.
Nakon onog poljubaca s Markom, ne razgovaram s njim. Mak me nekako gleda sa nekakvim slomljenim pogledom, a Nikolina,... Eh, Nikolina. Pričamo i sve to, i dalje smo prijateljice, ali ona je na Makovoj strani.
-I? Idemo na spoj?
-Pusti me na miru!
-Neću. - lik se na smiješi.
Približi mi se. Ustanem. Lik me počne pipkati. Ja ga probam odgurnuti, ali on se vrati. Nastavio me pipkati, i ja sam se zamrznula. Počela sam plakati. Često plačem u zadnje vrijeme.
-Ej, pusti ju na miru. - rekao je neki duboki glas iza mene. Činio mi se poznat.
Lik se odmakne, ali na licu mu ostane odlučan izraz lica. Nadam se da je ovaj do mene dovoljno opasan ili da bar tako izgleda, jer želim da lik ode.
-Neću.
-Makni se od nje. - čula sam pucanje prstiju.
Lik je odjurio.
Ja sam sjela.
Osjetila sam da me ruke grle oko ramena. Pustila sam se i zarila glavu u rame osobe. Plakala sam, a kada sam se isplakala i podigla pogled vidjela sam Maka.
-Hvala. - promrmljala sam.
-Nema čemu.
Šutjeli smo.
-Jako mi je žao. Za sve. - rekao je.
-I meni isto. Jako.
Opet sam zaplakala, a Mak me je grlio, još jače. Plakala sam i plakala.
-Sve će biti u redu. Ja sam uz tebe. - šaptao mi je Mak.
-Što ako ponovno čitamo istu knjigu? - upitam.
-Ne čitamo istu knjigu, nego njen nastavak. Koji će biti puno bolji od prvog. Ja ću se za to osobno pobrinuti.
Nasmiješim se kroz suze.
-Volim te, Hana.
-I ja tebe, Mak.
Poljubimo se strastveno. Vatra gori kada se mi ljubimo. Onda naslonom glavu na njegovo rame. On me zagrli oko struka.
-Hajde da te otpratim doma. - rekao je. - Da ti se mama ne brine.
Zna da mi se mama neće brinuti, samo me hoće otpratiti kući.
...
Mak i ja smo došli kod mene doma. Napravili smo zadaću. Svako malo smo se ljubili. Nakon toga je Mak morao otići doma.
Kada je otišao, bacila sam see na krevet. Nasmiješena sam gledala u strop.
Mak i ja ponovno smo zajedno. I ovaj put sa sretnijim završetakom.
Mak P.O.V.
Na putu do doma sam praktički letio. Hana i ja smo ponovno zajedno. Sreća me obuzela. Prelazio san cestu na zeleno. Auto je jurio, nije se stigao zaustaviti i zabio se u mene. Sve se zacrnilo.
Hana P.O.V.
Mak me nazvao.
-Bok, Mak! - rekla sam sretno.
-Dobar dan. Vi te Hana? - upitao me neki muški glas koji nije Makov.
-Da.
-Mak je završio u bolnici. Vi ste mu na listi sa hitnim pozivima. Dođite. Adresa je ***** ********* ********* *.
U suzama sam krenula prema adresi. Kada sam došla, uputili su me u Makovu sobu. Tamo su bili njegovi roditelji i brat Lukas.
Neutješno sam plakala i jecala.
...
Za 2 dana
Mak se produbio prije sat vremena. Doktori su napravili neke testove. Utvrdili su da se svega sjeća i da će biti dobro. Ima potres mozga i slomljenu desnu nogu.
Mak P.O.V.
Sljedeće čega se sjećam nakon crnila je bol u desnoj nozi i glavi te doktor na stolici kraj mene.
Nisam mogao držati oči otvorenima. Opet sam zaspao. Zatim sam se opet probudio. Glava me užasno boljela, a noga manje.
-Što je bilo? - upitam.
-Neoprezni vozač, najvjerojatnije pod utjecajem alkohola, Vas je udario automobilom. Imate slomljeni desnu nogu i potres mozga. Sada moramo provjeriti sjećate li se svega.
-Zadnje čega se sjećam je da sam otpratio svoju curu doma, krenuo prema stanu svojih roditelja i da me auto udario na... Kada sam prelazio cestu.
...
Za 2 tjedna
Hana P.O.V.
Maka su nakon 2 tjedna pustili kući. Svaki sam ga dan posjećivala. Sad je puno bolje.
Došao je do mene na štakama.
-Mak! - viknula sam i zagrlila ga.
-Hana! Lijepo je vidjeti te. - poljubi me.
-Drago mi je što si dobro. Zabrinuto si me, znaš.
Vragolasto se nasmješi.
-Volim te.
-I ja volim tebe.
---------------------------------------------------------
Evo još jednog nastavka. U petak idem na more pa do 15. 8., kada se vraćam s mora, neće biti toliko nastavaka, ali ako ću imati vremena, objaviti ću još koji. To tada ću još objavljivati koliko stignem. Uživajte!
YOU ARE READING
Zajebantica I Jebač
Teen FictionProblem je u tome što nikad ne znaš koliko nekog voliš dok je u tvom životu. Tek kada ode shvatiš koliko ti zapravo znači. A tada je već puno prekasno. On, najveći fuckboy i playboy. Badboy sa svojim prijateljima. Ona, najarogantnija u cijeloj škol...
