Sastanak na plaži🏖

🏖Poglavlje 3🏝

Večerala je sama u prijatnoj atmosferi. Njen spasilac Marcus večeras je bio u ulozi savršenog konobara. Prvo joj je natočio času crnog vina a potom se vratio nazad do kuhinje. Uživala je u laganom povjetarcu dok joj se kosa pomjerala a ona znatiželjno posmatrala turiste koji su sjedili nedaleko od nje. Bili su tu porodice sa dijecom, stariji a i mladi zaljubljeni parovi. Usnice su joj se izvile u blagi nagovještaj osmjeha kada je ugledala kako mladić malo dalje od njenog stola viljuškom prinosi parče mesa djevojci koja je sjedila blizu njega. Djelovali su tako srećno i zaljubljeno.

Ah, lagano je uzdahnula. Koliko bi samo bilo lijepo kada bi i ona imala nekoga. Nakon silnih godina koje je uložila u vlastito obrazovanje i posao nije ni shvatila da je na pragu tridesete godine i da još uvijek nema momka a kamoli zaručnika. Imala je ona par veza, ali muškarci koji su bili sa njom u vezi su je ostavljali jer kako oni kažu Jessici je uvijek posao bio na prvom mjestu. Bio je, i sada je naravno. Pa nije ona bila kriva što je takav tip osobe. Koliko puta je i sama poželjela da bude kao ostali, da bude kao svoje najbolje prijateljice.

Često bi znala da vidi kako svi drugi stavljaju posao, obaveze i odgovornost na zadnje mjesto, pa kako bude bude. Ona to nikada ne bi mogla ni u snu da uradi. Deset puta bi povjerila vlastitu prezentaciju da li ima gramatičkih grešaka ili možda slika ne odgovara datim opisima, iako je u sebi znala da radi odlične prezentacije. Dok bi svi ostajali duže na pauzama ona bi se vraćala i deset minuta ranije kako bi bila na svom radnom mjestu. I koliko god bila odgovorna, posvećena, i prihvaćala kritike bez ijedne izgovorene riječi to joj nije donijelo željenu poziciju u firmi a ni momka koji bi je razumio.

Možda je i na kraju tako najbolje. Zar se danas nije uvjerila u to sama? Koliko je sa nestrpljenjem čekala da upozna momka sa kojim se dopisivala putem telefona da bi se na kraju dogodilo da se on nije pojavio, kao što nije napisao ni jednu poruku izvinjenja. Dok je sjecakala komadić mesa sa knedlom u grlu je razmišljala kako će na kraju da ostane sama zauvijek. U pozadini je čula melodiju španske pjesme dok su parovi ustajali kako bi zaplesali uz lagane korake.

Marcus je bio za šankom. Kada je obavio sve narudžbe sjeo je na barsku stolicu kako bi se odmorio. Pažnju mu je svakako zaokupila Jessica koja je sama večerala. Donio joj je flašu najboljeg crnog vina, pečeno meso u sosu od šampinjona uz prilog sa pekarskim krompirom i paradajz salatu. Vjetar je lagano pomjerio krajeve njene kose dok je ona posmatrala parove kako plešu uz pjesmu. I danas kao i večeras je bila sama. Pitao se da li ima nekoga na ovom ostrvu? Da li će možda sutra da se vidi sa prijateljima? Porodicom? Momkom? Pogled mu je pao na njenu lijevu ruku kada je servirao večeru ali na četvrtom prstu nije stajao prsten. Olakšanje? Definitivno veliko Da. Zašto? Na to još uvijek nije imao odgovor.

Jessica je izvadila novčanice iz novčanika i ostavila na stolu. Torbu je stavila na rame i potom odlučila da prošeta sama plažom do hotela. Obuću je nosila u rukama dok su stopala koračala po sitnom pijesku. Ali na sredini stopala je osjetila oštar ubod i bol je došla poput brzine munje do njenog mozga. Kada se spustila u sjedeći položaj njene oči su upile krv koja je kapala iz stopala a potom i razbijenu staklenu flašu koja je u sebi imala zavezani papir. Kako divno? Zbog nečijeg ljubavnog pisma koje je stajalo u flaši, i koje je more izbacilo na plažu i vjerovatno se razbilo od greben ona se povredila. Ali na sreću u torbi je imala flaster pa ga je odmah stavila na povređeno mjesto. Čim dođe do sobe sredit će ranu. Slučajno je uzela papir kako bi ga bacila u kantu za smeće ali zanimljivi pečat koji je stajao na papiru joj probudi još veću znatiželju. Bio je tamno bordo boje koji je na sredini imao otisak krune. Prelomila ga je na pola a potom papir raširila. Još jedan list joj je pao na noge. Bila je to stara, iscjepana geografska karta. Pažljivo je čitala riječi na španskom jeziku.