Jessica Aaron je u dvadeset i devetoj godini napokon odlučila da sve ostavi iza sebe i da na dva mjeseca pobjegne na more. Sve svoje godine mladosti je posvetila marljivo i vrijedno radeći za korporaciju "Gradite sa nama" kako bi jednog dana postala...
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Marcus Lopez je zamišljeno posmatrao morske talase dok je plovio brodom. Imao je samo dvadeset i tri godine i već je obavljao dva posla. U večernjim časovima je služio koktele i ostala osvježavajuća pića u lokalu pored plaže a u ranim jutarnjim časovima se radio kao ispomoć na brodu koji je prevozio putnike sa aerodroma koji se nalazio na manjem ostrvu pa sve do plaže La Palma. Nosio je kofere bogatih turista a ako bi mu se posrećilo dobio bi u toku dana i visoku napojnicu od njih. Sve u svemu nije bilo loše. Imao je pristojan posao, hranu i ono najvažnije njegova porodica je bila zdrava. Ništa više mu nije bilo potrebno.
Njegov pogled je sasvim slučajno sa morskih talasa prešao na mladu djevojku, duge smeđe kose koja je dosezala skoro do male zaobljenje zadnjice. Dok su ostali putnici slobodno vrijeme koristili u kafiću koji se nalazio unutar broda ova djevojka je sjedila na palubi broda i zapisivala nešto u rokovniku. Vratio je pogled nazad na morske talase. Nije želio da bude nekulturan i da bulji u nju. Nakon dva časa plovidbe konačno su bili stigli do plaže. Marcus je čekao znak da kapetan odobri da može da iznese kofere. Ali nešto je ipak moralo da krene po zlu.
Ista ona djevojka koja je zapisivala misli u rokovnik, sada je hodala po palubi broda dok je pomoću telefona pažljivo uslikala okolinu oko sebe. Rokovnik je čvrsto držala u lijevoj ruci. Približila se opasno ivici broda. Čak se i osvrnula oko sebe da bi pogledala da li je neko gleda. Marcus je stajao skriven iza nje tako da ga nije mogla vidjeti. Ali brod se iznenada opasno zaljuljao a njeno stopalo se okliznulo i ona je pala u more. Začuo se vrisak. Za njoj je skočio i sam Marcus.
Brzim pokretima je doplivao do nje. Jednu ruku je spustio na njena leđa dok je drugu podvukao ispod njenih bedara. ''Moj telefon. Moj rokovnik. Moram ih spasiti. Oni su mi vrlo važni.''
Marcus joj je odgovorio takođe na engleskom jeziku. ''Gospođice mogli ste se utopiti. Telefon uvijek možete da kupite, ali vlastiti život ne.'' Njegove oči su se susrele sa njenim bijesnim čokoladnim očima. ''Moraš da me pustiš. U rokovniku se nalaze vrlo važni podaci. Mjesecima sam radila na njima.'' I dalje je pokušala da se oslobodi njegovog čvrstog stiska. Ali Marcus za to nije mario. Iako voda nije bila mnogo duboka jedini cilj mu je bio da iznese djevojku iz mora a nakon toga će joj kupiti deset rokovnika ako treba.
Kada su došli do plaže, sasvim lagano ju je spuštao niz svoje tijelo. Nije mu promakla činjenica da su njene mokre grudi očešale njegove kao ni da su njene noge stajale blizu njegovih. ''Sada ću Vam donijeti Vaš kofer gopođice...''
''Jessica Aaron. Ali zovi me samo Jessica.''
Marcus je samo na to blago klimnuo glavom a potom otišao do njenih stvari.
Jessica je bijesnila u sebi. Izgubila je telefon. Izgubila je rokovnik a njen dejt iz snova će početi za manje od sat vremena a ona je potpuno mokra. Njena kosa se počela mrsiti a mokra haljina se pripila uz njeno tijelo. Prekrstila je ruke na grudima kada je ugledala kako joj u susret prilazi njen spasilac. Uzela je kofere brzo i samo se ljubazno zahvalila. Nije imala vremena za upoznavanje. Čak nije stigla ni da ostavi napojnicu. Ali ako ga tokom odmora bude vidjela tada će to da uradi. Sada nije imala vremena. Nakon petnaest minuta trčanja po plaži stigla je do hotela gdje je imala rezervisani smještaj. Još jednom se u mislima prisjećala poruke koju joj je @sweetman napisao.
