Prolog

23 5 0
                                    

126 dana proučavam Teodora Martena. Proučavam svaki delić njega. Proučavam njegovu prošlost, porodicu, stvari koje on voli, stvari koje on mrzi, njegove ciljeve, njegov nacin govora, nacin na koji on laze. Želim da znam sve o Teodoru Martenu. 126 dana se ne odvajam od svog laptopa, 126 dana popunjavam beleške o njemu, želeći da ga skroz poznajem. Želim da ga poznajem ionako kada se nismo upoznali.

,,Aurora", kucaj na vratima. Čujem blag glas moje majke. Blag glas je jedino što je blago kod nje.

Ni sekunda više, majka upada u sobu. Kucaj je bio uzaludan.

,,Mila, jesi li uzbudjena?", mama se osmehne, zasedajući na moj krevet, razgledajući haos koji sam napravila u svojoj sobi.

,,Ponesi samo svoje najlepše stvari", doda ona, sada ustajući, dok rukom pretura po stvarima koje sam izvadila iz ormara.

,,Da mama, naravno da nosim svoje najlepše stvari", zatvaram laptop, i sedam na isti krevet na kojem je ona sedela pre minut.

,,Gde ćeš da nosiš ovu kratku crvenu haljinu?", izgovori ona, podizajući, verovatno najatraktivniju haljinu koju posedujem. Prekriva mi zadnjicu dovoljno, savrseno mi prikazuje obline i u njoj izgledam savršeno.

,,Pa mama.. Idem da se zbližim s muškarcem. Muškarci vole crvenu boju. Zar ne?", izgovorim uz osmeh, uzimajući haljinu iz njene ruke. Stvarno je prelepa. Komad zlata.

,,Ne idi predaleko s Teodorom", kaže ona, malo zabrinuto. Neću da radim Bog zna šta s nekim prljavim bogatašem. Za toliko sam naučena.

,,Mama, samo mi veruj... Dugo već smišljamo sve, imam svoj cilj i put, ne skrećem s njega.", uhvatim svojoj mami ruku, dajući joj do znanja da se ne treba brinuti i plašiti. Koliko god ona nekad bila užasna prema meni, koliko god me nekad vredjala, koliko god nekad preterivala, ona mi je ipak majka, i ipak me voli više nego bilo šta na ovom svetu. Zar ne?

Ona se osmehne, razmatrajući i ostale stvari koje sam izvadila. Zatim joj pogled skrene na kofer, gde su takodje spakovane neke stvari. Idem na put. Idem u drugi grad, i verovatno se ne vraćam do sledećeg leta.
Mamina i tatina želja se najzad ispunjava. Mamin i tatin trud se najzad isplatio. Idem u tu posebnu školu u Parizu. Idem s ciljem. Idem kako bi se Teodor Marten zaljubio u mene.

• Saznanje •Donde viven las historias. Descúbrelo ahora