Obećavam ti svjetlost

Sedamnaesto poglavlje

Lisa P. O. V.
Od kada samo se tog jutra probudile, bile smo u nekoj strci. Cijelo smo se jutro gurale po kući, paničarile i trudile se ne posvađati se. Tek kada je ta jutarnja nervoza prošla, poredale smo se jedna do druge na kauču, kao kiflice se umotale u deke, i počele pričati naše planove za taj dan. Naša malena trudnica prva je počela.
"Planirala sam pozvati Victora. Reći ću mu da sam pogriješila i da mi je žao. Onda ću mu otkriti razlog svoje nervoze.",rekla je i nasmijala se spustivši ruku na stomak. Džesika i ja razmijenile smo osmijehe i ponosne poglede. Naša Leyla, trudna...Bilo je to nevjerovatno i potpuno predivno. Ta malena beba bit će cijeli naš svijet. Vjerovatno će biti najumaženija beba u susjedstvu, jer ćemo je svi samo maziti i nikad nećemo dati da je neko grdi.
"Kako ćeš mu reći?",pitala je Džesika. Otpila sam gutljaj tople kafe, a onda se brzo nadovezala.
"Moraš smisliti nešto romantično. To će sigurno pamtiti cijeli život. Neka bude nešto slatko.",rekla sam i nasmijala se.
"Mislila sam da mu kupim neku malenu majicu za bebe i da je stavim u kutiju sa testom za trudnoću. Reći ću mu da mi doda kutiju sa police,a kada ode do nje... Iznenađenje!",rekla je i teatralno zamahnula rukama.
"Preslatko. Victor će biti oduševljen.",rekla je Džesika.
"To je divna vijest,čak i da mu samo kažeš bilo bi dovoljno. No, ipak sam više za taj plan. Stvarno je slatko, Džesi ima pravo.",nasmijala sam se i zagrlila je jednom rukom dok sam u drugoj držala kafu.
"Cure, znate koliko vas volim, je l' da?",rekla je zagrlivši jednom rukom Džesiku dok je glavu spuštala na moje rame.
"I mi volimo tebe, Ly.",rekla sam sretnija nego ikada do tada.
"I Victora i bebu, naravno.",dodala je Džesi slatko.

"Kao da je napokon sve došlo na svoje mjesto", pomislila sam.

"A kakvi su vaši planovi?",iz slatkih misli me probudila rečenica moje prijateljice. Naglo sam odskočila na njene riječi i prolila pola šoljice kafe po svojoj najdražoj pidžami.
"Jao!",viknula sam i pokušala rukama popraviti štetu, što očito nije bilo moguće.
"Šta je to bilo?",rekla je zbunjeno Džesi dižući se sa kauča.
"Jesi li dobro?",rekla je Leyla zabrinuto.
"Cure, danas idem na ručak kod Danielove obitelji!",rekla sam, otpuhnula i poraženo sjela na kauč spustivši glavu u ruke.
"Kako sam to mogla zaboraviti i na sekund?",krivila sam sebe.
"Smiri se. Sredit ćemo sve. Kada ideš?",pitala je Džesi nježno me milujući po leđima.
"U tri sata.",rekla sam.
"Pa to je super. Imamo dosta vremena, čak i više od toga. Obući ćemo te, srediti i proći kroz pravila ponašanja do tada.",rekla je Leyla uvjerljivo.
"Pravila ponašanja?",zbunjeno sam rekla i počešala se po licu. Leyla se samo grleno nasmijala, a ja sam pomislila da se samo šalila.

Ubrzo sam saznala da sam bila u krivu. Zaista su postojala pravila i spisak je bio dugačak.

Sjedi ispravno.

Nikad se ne smiji glasno, mislit će da si nekulturna.

Ne budi preozbiljna, smatrat će te uštogljenom.

Pričaj, ali ne previše.

Ne drži laktove na stolu dok jedeš.

Ne gledaj u Daniela previše, izazavat ćeš tračeve i intrige.

Kada sam napokon bila spremna, od mira i spokoja više nije ostalo ništa. Toliko su me izludjele da više nisam znala kako da se ponašam. Bila sam u grču. Nisam znala kada se smijem nasmijati, kada ne. Sva su mi se pravila pomiješala, kao da nikada nisam išla u školu i učila kilometarske lekcije, i dok sam išla ka autu osjećala sam da se znojim od nervoze.

"Još će mi se i šminka otopiti.",gunđala sam gledajući se u retovizor. Džesika je rekla da je ne moram voziti kući jer će sa Leylom po poklon, pa sam odmah nakon spremanja krenula ka adresi koju mi je Daniel poslao u poruci.

"Ovo je naša adresa. Hvala ti što ovo činiš. Drago mi je da ćeš biti tu.",pisalo je u poruci, a ja sam se nanovo rastopila od slatkih osjećanja koje u meni on budi.