Oprosti,ali volim ga ♥ NJR11 ZAVRŠENA

1 dio

PART 1.

Nakon 3 sata vožnje konačno sam stigla pred našu kuću gdje me dočekala mama. Pozdravile smo se, zagrlile, a zatim ušle u kuću. Zastala sam na vratima... vratila su se sjećanja na Carolinu, pa i tatu (umro je od leukemije kada sam imala 8 god.), sjetila sam se svih naših zajedničkih trenuaka sreće,smijeha... Jedna suza kliznula mi je niz obraz. Podigla sam torbe i krenula prema svojoj sobi. Kada sam ušla prvo što sam primjetila bio je ormar u kojem sam se cesto skrivala i po nekoliko sati. Čim sam se raspakirala, sišla sam u dnevni boravak. Mama je sjedila, plakala i ponavljala kako samo ostale samo ona i ja, tad sam joj prišla zagrlila je i rekla joj kako mora ostati jaka. Začulo se zvono, obrisala je suze i krenula otvoriti vrata, a ja sam ostala sjediti. Vratila se s djetetom u rukama.

Mama:Ovo je tvoj nećak...

Ja:Šta?

Mama:Carolinin sin, Davi Lucca. Davi otiđi se malo igrati van da popričam s tetom Clarom.

Davi:Može!

Mama: Carolina je govorila da ako se njoj nešto dogodi želi da ti brineš o Daviu...

Ja:Zašto ja? A di mu je tata?

Mama:Ima oca, ali nema dovoljno vremena da se sam brine o njemu. Misliš da bi ti to mogla?

Ja:Mogu probat, ali...

Mama:Onda možeš probati sad jer ja moram obaviti još neke stvari za sutra, pa ti pričuvaj Davia, može?

Ja:Može.

Igrali smo se skoro cijelo popodne. Nakon što je Davi otišao, iscrpljena sam legla u krevet. Razmišljala sam o tome zašto mi nisu rekle da imam nećaka i kako ću se brinuti u njemu jer čuvati dijete 2-3 sata nije isto kao i biti s njim od 0-24, al najviše se bojim toga da me pita di mu je mama jer ne znam kako da mu to objasnim. S tim mislima sam zaspala. Probudila sam se oko 8 ujutro, obukla sam se, doručkovala, te otišla prošetati gradom. Nakon 20-ak minuta zastala sam pred izlogom jedne cvjećarnice, pa na kraju i ušla u nju. Kada sam ušla jedan dečko je plaćao buket crvenih ruža. Nisam vidjela tko je to jer je nosio kapu i sunčane naočale. Izabrala sam jednu bijelu ružu, platila je, te izašla van. Odlučila sam još malo prošetati i krenula prema parku. Napravila sam nekoliko krugova po parku, pa krenula kući. Kada sam došla otuširala sam se, a zatim spremila za pogreb. Vožnja do groblja protekla je u tišini jer mi se trenutno svaka riječ učinila suvišnom. Dok smo se pozdravljale s rodbinom pred grobljem se zaustavio crni luksuzni automobil iz kojeg je izašao onaj dečko kojeg sam srela u cvjećarnici. Prišao nam je, skinuo kapu i naočale, ostala sam u šoku. Pa to je Neymar da Silva Santos Jr. , brazilski reprezentativac. Udaljio se, a ja sam pitala mamu zašto je on tu, rekla mi je da je on Carolinin dečko i Daviev tata.

Neymar P.O.V.

Kada sam pozdravljao gospođu Dantas vidio sam onu djevojku koju sam sreo ranije. Malo je sličila Carolini... ali nije moguće... rijetko ju je spominjala, rekla je da ne zna gdje je... jel to stvarno Clara? Zgodna je,a ako je pristala brinuti se za Davia onda ćemo se često viđati...

Clara P.O.V.

Cijelo vrijeme me pogledavao i smješkao se, pa kako ga nije sram... pokapa curu, a smije se. Nakon pogreba otišla sam doma, a predvečer sam odnesla i onu bijelu ružu. Hodajući kroz park razmišljala sam o tome hoću li morati ostati u Sao Paulu da bi se brinula o Daviu ili ću se moći vratiti u Rio. Kada sam došla kući presvukla sam se i iscrpljena od današnjeg dana legla u krevet. Mobitel mi je zazvonio i javila sam se.

*telefonski razgovor*

Ja:Halo?

XXX:Ej,Neymar je...

Ja:Od kud tebi moj broj?

Neymar:Pa... dala mi ga je tvoja mama... ako mi bude trebalo... znas za Davia...

Ja:Aha... i šta ti treba u 10 navečer?

Neymar:Jesi za kavu sutra oko 9?

Ja:Može.

Neymar:Ok,vidimo se.

Ja:Laku noć!

*kraj telefonskog razgovora*

Probudila sam se u pola 9, nabrzinu se spremila i odjurila do kafića u kojem me čekao.

Neymar P.O.V.

Izgledala je savršeno. Pozdravili smo se, sjela je, a onda smo razgovarali. Rekao sam joj da idem na turneju sa reprezentacijom, pa bi trebala čuvati Davia slijedećih mjesec dana. Pristala je, dao sam joj ključ od kuće, pozdravio se i otišao na trening. Zbilja mi se sviđa, a možda ju za mjesec dana čak i pozovem van...

Clara P.O.V.

Dao mi je ključ tako da mogu spremiti Davia, a onda se pozdravio i otišao. Otišla sam kući spremiti svoje stvari. Kasnije sam otišla do Neymara spremiti Davieve. Dok sam stavljala njegovu robu u torbu na dnu ormara pronašla sam neku knjižicu. Otvorila sam je... to je bio Carolinin dnevnik. I to sam spremila u torbu. Kada je sve bilo spremno, sjeli smo u auto i krenuli za Rio...