Broj 20

Part 10

Probudila sam se oko 10 sati, okrenula sam se i vidjela kako Joško još uvijek spava. Polako sam se ustala te tihim koracima otišla u kupaonu gdje sam oprala zube i umila se te stavila svoju najdražu kremu za lice. Vratila sam se u sobu te otišla do ogromnog prozora kojeg smo imali u sobi te pomakla zavjesu. Vani je bilo predivno, sunčano i dosta toplo. Osjetila sam ruke oko svog struka te sam se uplašila i okrenula.

"Jebem ti sve, šta mi se šuljaš iza leđa?"- upitala sam Joška a on se samo smijao.

"Nisam te valjda uplašio?"- upitao me i zagrlio još jače.

"Pa normalno da jesi, mislila sam da spavaš."- rekla sam mu i stavila svoje ruke oko njegovog vrata.

"Hoćeš li mi moć oprostit?"- upitao me i napravio one svoje puppy eyes, znao je da sam na to preslaba.

"Moram razmisliti Gvardiole"- rekla sam i nasmijala se te krenula prema ormaru a on me snažno udario po stražnjici a ja sam se okrenula.

"Hej! To nije bilo ni malo lijepo."- rekla sam dok sam ga gledala praveći se da sam ljuta.

"Pa meni je bilo a za tebe me baš briga."- rekao je i nasmijao se.

"Znaš šta bi mogli? To nismo dugo."- rekla sam mu a on me pozorno slušao.

"Otić na jutarnju kavu u neki kafić. Znaš da nismo bili tako negdje od kad smo oboje postali poznati a tu nas ljudi baš i ne znaju, samo hrvatski navijači"- rekla sam i sjela pored njega na krevet a on me gledao.

"Vidiš da, toga se nisam uopće ni sjetio. Ajde idemo se spremit pa idemo."- rekao je te je on otišao u kupaonu a ja sam išla vidjeti što ću obuć. Htjela sam duge hlače jer kratke mi se nisu tražile. Odabrala sam Olive zelene široke hlače, crni top i preko toga sam stavila laganu vestu jer nisam znala što drugo a na nogama sam imala bijele forsice sa plavim znakom kakve ima i Joško. Malo sam se gledala u ogledalu i vidjela sam kako Joško stoji naslonjen na štok od kupaone i gleda me te sam se okrenula.

"A što ti gledaš?"- upitala sam ga i nasmijala se.

"Pa tebe kako si lijepa"- rekao je te mi prišao i poljubio me.

"Hvala ti ljubavi. Idem se malo našminkat"- rekla sam te otišla u kupaonu. Nisam htjela pretjerivati jer mi se to kasnije neće dati skidati. Za 10 minuta sam bila gotova i kada sam ušla u sobu Joško je bio u crnim kratkim hlačama, bijeloj majici i bijelim forsicama kakve sam imala i ja. Uzela sam torbu te smo krenuli. U predvorju smo sreli Lovrena i mog brata.

"A di ste vi mladenci krenuli?"- upitao je Lovren.

"Na kavu, vi?" - rekao je Joško.

"Isto al nećemo vam smetat, ne da mi se gledat kako ste sladunjavi"- rekao je Niki na što smo se svi nasmijali.

"Ne Niki nego si samo ljubomoran što si sam ajde, znamo te. Nego, jel trebaš šta?"- upitala sam ga

"Da, kupi mi cigare jer se meni fakat ne da ić i pričat s ljudima. Ajde mali pazi ju i vidimo se aj bok"- rekao je te su on i Lovren krenuli u drugom smjeru. Zašto si on sam ne može kupit cigarete ako isto ide u grad? Kakav bolesnik.

"Ajde Gvardi vodi me. Duže si tu od mene."- rekla sam mu na što je on uhvatio moju ruku i krenuo u nekom smjeru.

"Vidiš, ovo je život. Kad možeš normalno hodat ulicom bez da te netko slika il da ti neko skače po glavi da hoće sliku."- rekao je Joško dok smo hodali ulicama Dohe.

"Znam, jako mi se sviđa ali znaš šta, da nismo poznati ne bi imali priliku vidjet svijet kao sad. Ja nemam ništa protiv da mi netko priđe ili da me traži za sliku ili bilo šta ali lijepo je imat svoju privatnost."-rekla sam mu dok sam gledala okolo jer mi se grad stvarno sviđao.