- nakon mjesec dana-
Bila sam već skoro mjesec dana u Leipzigu kod Joška i bilo je vrijeme da se vratim u Zagreb zbog svojih obaveza. Trenutno smo na putu za aerodrom.
"Znaš, sad kad se vratim u prazan stan bit će mi baš čudno"- rekao je Joško dok je vozio.
"Vjerujem. I meni će bit čudno. Jedino što ću ja morat gledat onog idiota zvanog moj brat"- rekla sam i nasmijala se. Falio mi je i Niki kao i tata ali s Joškom je normalno drugačije. On ne zna kad će se vratiti i zbog toga mi je još teže.
"Pozdravi mi Nikija i tatu. Malo mi i fale moram priznat"- rekao je i nastavio vozit. Kada smo došli na aerodrom odmah sam se morala ukrcat u avion tako da smo se na brzinu pozdravili i ja sam se smjestila u avion i krenula prema Zagrebu.
Joško p.o.v.
Kada sam se vratio u stan samo sam sjeo u boravak i upalio tv. Bilo je negdje oko 3 popodne a danas imamo svi slobodan dan i nisam znao kud bi sa sobom. Taman sam pridrijemao kad mi je zvonio mobitel. Dani.
"Kaži brate"- rekao sam čim sam se javio.
"E ovaj, pričali smo nešto da bi danas išli van ako si za"- rekao je a oko njega sam čuo neku buku, vjerojatno je u kafiću.
"Pa može zašto ne. Ionak nemam šta za radit."- odgovorio sam.
"Dobro pokupim te ja oko 10, Aj ćao"- rekao je i poklopio.
Super, još sedam sati dosade. Upalio sam PlayStation i igrao. U meduvremenu su se ostali dečki priključili pa je bilo dosta i zabavno.
Oko 8 sam se išao otuširat i presvuć. Obukao sam običnu bijelu majicu i crne hlače jer znam da ću bit namočen sa svime iako bijela majica nije baš dobar izbor ali šta je tu je.
Dani me pokupio i otišli smo u klub. Oko mene su se motale već pijane cure ali samo sam ih otjerao jer mi je u glavi bila moja Tenči. Falila mi je i ne mislim uprskat i ovu šansu koju sam dobio. Naručili smo hrpu alkohola i počeli se zabavljat i slikat. Mi dečki se volimo slikat kad pijemo da kasnije vidimo kakvi smo bili. To je neka naša fora.
Tu smo još bili dobri ali ostatak večeri mi je u magli. Znam da me Dani odveo u stan jer on to uvijek radi kad se netko napije.
- jutro nakon -
Probudio sam se sa jakom glavoboljom. Čim sam otvorio oči i vidio sunce nisam mogao gledat. Morao sam zatvorit ponovno oči. Uzeo sam mobitel i pogledao i bilo je 11 sati i bilo je hrpetinu poruka od Tene i par od dečkiju. U našu grupu sam pitao jesu živi a Teni sam odgovorio na poruku.
YOU ARE READING
Broj 20
RandomPriča o ljubavi koja traje još od srednjoškolskih dana. Priča o Jošku i Teni koji prate svoje snove ali podržavaju jedno drugo.