Budim se tako što osjetim poljubac na mjestu koje je osjetljivo od jučer. Zrake zimskog sunca jedva se probijaju kroz zastore meni u oči. Njegov dah na mom licu me pomalo razbudi.
"Dobro jutro." – čula sam već poznati hrapavi glas.
"Još samo 5 minuta." – licem sam se okrenula prema njemu i obgrlila njegov vrat.
"Kiara, Mateo će se ljutiti." – kaže i poljubi me u čelo.
"Kao da je bitno, on se uvijek ljuti." – nasmijala sam se i tako se razbudila.
"Kiara, na aerodromu moramo biti za 1 i po sat, ako se ne odlučiš ustati ne idem ni ja, a ne ideš ni ti." – nasmijao se.
"Ih Isusa ti Krista koliko si dosadan." – lupila sam ga po glavi i ustala se iz kreveta. Napravio je izbezumljenu facu.
"Ja mislio da ćeš me poljubiti, ono ti ništa."
"Jao jadan." – rekla sam sarkastično. Danas sam očito ustala na lijevu nogu. Uz lijevu nogu, ometalo me i njegovo tijelo bez majice.
"Dosadit će ti taj inat već jednom." – kratko me poljubio u obraz i obukao majcu Reprezentacije. "Ja sam ti dolje na doručku." – rekao je i bio spreman da izađe.
"A ne! Ne ideš ti ni kud bez mene!" – uhvatila sam ga za ruku.
"A zašto?" – provocirao je.
"Jer ja ne želim umrijeti od sramote kad budem dolazila sama dolje jer im je Baba od Matea ispričala sve ili su sami zaključili."
"Svakako će mene više ispitivati nego tebe." – podsmijehnuo se.
Izašla sam iz sobe bez upozorenja i krenula prema svojoj sobi, no ubrzo me prestigao i uhvatio moj korak.
"Čemu to sad?" – uhvatio me za ruku i ispreplitao naše prste.
"Koje?" – očito nam je ovo dan za provokacije. Ni prvi, ni zadnji.
Čim sam pomislila na provokacije i provociranja sjetila bih se starih dana, često smo to znali raditi. Vjerojatno zbog moje i njegove silne ljubomore ili zbog sitnih najgroznijih 14 godina.
"A Bog te blagoslovio." – rekao je i prekrstio se. "Ja tebe neću provocirati, a ti mene možeš, ionako znamo da sam otporan na to."
Nisam ništa rekla, samo sam se nasmijala i odključala sobu. Brzo sam prebacila neki duks preko sebe dok je on stajao na vratima s rukama u džepovima. Izašli smo i on je opet ispreplitao naše prste. Došli smo do sale, htjela sam pustiti njegovu ruku i odmaknuti se od njega, ali me on još bliže privukao sebi.
Dečki čim su to vidjeli, nisu si dali oduška i odmah su počeli pljeskati i zavijati.
"Budalo!" – viknula sam mu na uho jer sam jedva samu sebe čula.
"Mateo, kad ženimo seku?" – nabacivali su.
"Jao da ste ih samo čuli sinoć kako su se smijali!" – Mateo je viknuo.
Nismo se mi samo smijali sinoć.
Iva i Zlatko su se nasmijali i ponovno prebacili pogled na tanjur ispred sebe.
Debil mi još uvijek nije pustio ruku pa sam ja napravila jadnu facu prema Mateu.
"Jole brate, 'oladi malo." – Mateo ga je značajno pogledao na što se on nasmijao i odmaknuo se od mene. Sjeli smo na naša tipična mijesta i krenuli jesti.
"Kiara, zoveš li nas na vjenčanje?" – Dejan se nasmijao.
"Da! Sigurno. Taman posla da zovem vas!" – sarkastično sam rekla i pokazala mu srednji prst.
أنت تقرأ
moonlight ⤏ joško gvardiol🔚
أدب الهواة↳ 𝓫𝓲𝓵𝓪 𝓳𝓮 𝓹𝓸𝓽𝓻𝓮𝓫𝓷𝓪 𝓼𝓪𝓶𝓸 𝓳𝓮𝓭𝓷𝓪 𝓴𝓪𝓹𝓵𝓳𝓲𝓬𝓪 𝓴𝓸𝓳𝓪 𝓫𝓲 𝓹𝓻𝓮𝓵𝓲𝓵𝓪 𝓬𝓪𝓼𝓾 𝓲 𝓸𝓷𝓪 𝓫𝓲 𝓶𝓮 𝓰𝓵𝓮𝓭𝓪𝓵𝓪 𝓼𝓿𝓸𝓳𝓲𝓶 𝓹𝓵𝓪𝓿𝓲𝓶 𝓸𝓬𝓲𝓶𝓪 𝓸𝓫𝓪𝓼𝓳𝓪𝓷𝓲𝓶 𝓶𝓳𝓮𝓼𝓮𝓬𝓲𝓷𝓸𝓶. 𝓾𝓼𝓵𝓪 𝓳𝓮 𝓼𝓿𝓳𝓮𝓼𝓷𝓸...
