Tog jutra kada je Sebastian otišao, Samantha se probudila i lijeno izvukla noge ispod prekrivača. Na ormariću je odmah primijetila papir, brzo preletjela očima preko njega i pustila da joj isklizne iz ruke. Puhnula je razočarano. Kada se napokon prisilila ustati odjenula je svoj svileni, ružičasti ogrtač i bijele, čupave papuče. Teško se povlačila sitnim koracima do vrata kupaonice i naslonila se na dovratnik. Osjećala je slabost i drhtaje u tijelu, a želudac joj se zgrčio od boli. Svaki put joj se događalo isto kada bi pretjerala s alkoholom. Dovukla se do školjke i obgrlila ju. Netko je pokucao na vrata i naglo je podignula glavu što joj je izazvalo još goru mučninu u stomaku. - Anna? Jesi li to ti?... - promrmljala je najglasnije što je mogla.
Začula je korake kako se približavaju.
- Gospođice, jeste li dobro? - Anna je polako provirila u unutrašnjost kupaonice.
Nije bila nimalo iznenađena ni zgrožena vidjevši Samanthu tako zgrčenu kao fetus uz sam rub školjke. Ona kao i ostalo osoblje koje je već godinama isto, odavno su naviknuli na sva moguća Samanthina stanja. Na koncu su se jednostavno prestali obazirati i izvlačili iz toga najbolje što su mogli, a ono najbolje bilo je da je taj dan vjerojatno neće vidjeti ni čuti. Zatvorit će se u sobu i prespavati većinu dana i noći, a oni će nonšalantno uživati i besposličariti. Anna je mislila i sada tako, ali ovaj put nešto se promijenilo. Kao i svakoga jutra zagladila je svoju pepeljastu kosu i smotala je u čvrstu punđu. Iako je Anna bila u kasnim pedesetima, uvijek je držala do svog izgleda. Ponekad bi zurila u svoj odraz u svijećnjacima ili posudama koje je prethodno ulaštila, a jednom ju je i All uhvatio te počeo zadirkivati. Anni nije bilo do očijukanja, odavno je prestala razmišljati o muškarcima kao predmetima žudnje. Nije joj trebao muškarac, pa čak ni za sigurnost i ljubav. Osjećala se dovoljno sigurno u svojim godinama. All je razmišljao potpuno suprotno i bila je uvjerena da je izgubio pamet. Zbog nje ili nečega drugoga, Anni ionako nije bilo važno. No danas se zabrinula za Alla. Nije ga vidjela cijelo jutro, a sad je već bilo kasno predvečerje. Nitko od osoblja nije ga vidio ni čuo cijeli dan. Lagano je prodrmala Samanthu koja se već iznemogla cijelim tijelom opružila na podu kupaonice.
- Ustanite, idemo u krevet - pomogla joj je da se osovi na noge, ali one su neposlušno klecnule tako da je ponovno završila licem na hladnim podnim pločicama.
- Zovi Alla... - protisnula je kroz zube.
- Rado gospođice, ali nitko ne zna gdje je starkelja danas! - povikala je. - Idem po Jona, on će vas odnijeti u krevet.
Samantha je mahnula objema rukama pustivši da padnu tromo pokraj tijela. Izgledala je poput ribe na suhom.
***
Sebastian je primijetio da Lara voli crvenu boju, duge haljine otvorenih leđa i da su joj omiljene pjesme od grupe Roxette. Pjevala bi ih iz srca dok bi on bezobrazno zurio u njezin skromni dekolte. Ponekad bi nesvjesno odlutao u mislima kroz oblak dima koji se neumorno kovitlao oko nje. Ponekad bi poželio da i on zapleše oko nje u toj istoj struji zraka. Obujmio bi je svojim snažnim rukama i pustio da joj kosa nesmetano padne na njegova ramena. Glavu bi mu naslonila pod vrat dok bi on zaneseno udisao sve njezine sočne mirise. Zamišljao je te mirise kao najsavršeniju rapsodiju i kako joj je koža glatka na dodir, putena i meka. Nakon takve iscrpne maštarije vrlo brzo bi ustao i napustio bar. Znao je da su njegove misli pogrešne i ne bi si ih smio dopustiti, barem do tada nikada nije. Jedne večeri ipak se uhvatio kako očijuka s njom i pušta svoju maštu u stvarnost. Osjetio je strašan poriv za njezinim usnama i nije mu mogao odoljeti. Uhvatio ju je za struk i privukao desnom rukom, pustio da ga otruje. Noćima se budio mokar iz ludih, vatrenih snova i čeznuo sve više za njezinom blizinom. Lara se nije opirala, kao da je i sama žudjela za uzvraćenim dodirom. Sebastiana je uvijek promatrala kriomice ne dajući mu jasne signale. Tko bi joj to mogao zamjeriti? Upustiti se u nešto s osobom poput Sebastiana nije bila nimalo laka odluka. Znala je tko su Jackovi ljudi i da se ne bave čistim poslovima. U detalje nikada ni s kim nije ulazila, bilo joj je sasvim dovoljno ono što bi načula usput. Te noći kao da joj je stala pamet i nije mogla trezveno razmišljati. Njezina želja pomiješana s osjećajima prepriječila je put zdravom razumu.
