Lucy je stajala rukom oslonjena na dovratnik, vidno iznenađena. Promotrila ga je pažljivo. Od kako je otišla iz njihova bara A&T-a nije baš često viđala Alexa i Toma i uvijek joj je trebao trenutak da prepozna koji je koji. Alex je sad stajao pred njom kao utvara, blijeda lica i prazna pogleda. Unatoč tom prvom dojmu još uvijek je na njemu mogla uočiti tragove naočitog muškarca, one koje je rado pokazivao.
Slabašno se osmjehnuo i pozdravio.
- Mogu ući? - upitao je nervozno.
Kimnula je i ušao je u stan. Toplina mu je uštipnula obraze, a slatki miris koji je dopirao iz kuhinje zaigrao njegovim nepcem. - Upravo nešto radim - rekla je uočivši njegov omamljeni izraz lica.
- Odlično miriši! Što to pripremaš? - pitao je i opušteno sjeo na sofu.
- Nabujak od vanilije - Lucy je odgovorila iz kuhinje. - Samo da izvadim... Jao! - bolno je zacviljela.
Skočio je i u trenu se stvorio kraj nje.
- Što je bilo?! - pogledao joj je dlan koji je već stavila pod mlaz hladne vode.
- Samo mala opeklina. Uh... - omaknuo joj se uzdah. - Moraš biti pažljiva s tim vrućim stvarima - uhvatio ju je za drugu ruku i poveo do sofe.
Sjeli su i nekoliko sekundi prošlo je u tišini. Pogledi su im se sreli.
- Što zapravo radiš ovdje? - tiho je pitala gledajući u dlan na kojemu se već pojavio maleni vodeni plik.
- Razmišljao sam... - započeo je pa teško progutao.
- Neću se vratiti, to znaš.
- Nisam zato ovdje.
- Nego?
- Prošlo je dosta vremena, nadam se da nisam shvatio prekasno...
- Što? - napetost u njezinu glasu postajala je sve jača.
- Volim te - izgovorio je u jednom dahu. - Oduvijek te volim.
Ustala je držeći u zraku bolni dlan.
- Alex... - započela je.
- Oprosti - prekinuo ju je i stao ispred nje.
Alex je od nje bio viši skoro za glavu. Oči su mu neobično sjale kao da će svaki tren zaplakati, a ona je nijemo gledala u kutove njegove svježe obrijane brade. Odvažio se i utisnuo joj poljubac na usne. Nije se ni pomaknula. Pružio je ruke, obgrlio joj dlanovima lice i ponovno je poljubio. Ovaj put poljubac je trajao dugo i ona mu se slučajno prepustila.
- Ovo ne ide - odjednom ga je lagano odgurnula.
Odvojio se teško od njezina tijela.
- Lucy... - započeo je, ali mu je stavila prst na usne.
- Idi, molim te.
- Znam da osjećaš isto - navaljivao je.
- Ne, ne osjećam. Idi, molim te - ponovila je malo grubljim glasom.
Stajao je ukočeno i gledao je zamišljena pogleda. Potom se bez riječi okrenuo i izašao glasno zalupivši vratima. Lucy je uzdahnula i sjela, a onda zaplakala. Alex je prema njoj uvijek pokazivao određene simpatije i to joj je čak i godilo jedno vrijeme. Premišljala se stotinu puta oko svog odlaska. U početku je žalila i bilo joj je teško priviknuti se, no s vremenom je navikla. Sve je to bio dio posla, a na taj posao jednostavno je morala gledati kao na svaki drugi. Da nije, još uvijek bi je proganjala nekakva grižnja savjesti, a nju je redovno zamjenjivala novcem. Razmišljala je da kupi vlastiti stan, više nije bila primorana dijeliti ovaj s Larom. Imala je dovoljno da živi bezbrižno. Ništa joj nije nedostajalo osim muškarca za kojim je iz dana u dan sve više gorjela. Iako je znala da se takvog muškarca ne osvaja lako, ipak se nije mogla zavarati, ni sebe, ni Alexa. On to nikako nije zaslužio. Dok je radila za njega ništa joj nije nedostajalo i prema njoj su se svi morali odnositi s poštovanjem. Alex nije dopuštao ništa manje i zato se možda najviše razočarao kada mu je rekla da odlazi. Drugi razlog razočarenja, dakako, je bila činjenica da odlazi Jacku. S tim se nikako nije mogao pomiriti. Čula je da se propio i da bi A&T davno propao da nema Toma.
