- Trebam još jednog... - tako je započeo svoj telefonski razgovor sa Sebastianom. - Hoćeš da živiš lagodno i da te izvučem iz te rupe?
Sebastian je oduševljeno pristao. Na prvu. Srce mu je zaigralo od same pomisli da ga se njegov bogati stric sjetio iako se godinama nije javljao ni pitao za rođenog brata, njegova oca. Otac ga je uporno odgovarao, ali ne baš lijepim riječima.
- Radije živi u svinjcu i budi čovjek, nego da živiš u dvorcu kao svinja! - rekao je.
Sebastian nije ni pokušao shvatiti pravi smisao tih riječi. Sanjario je već unaprijed o svemu što si do sada nije mogao priuštiti, a najveći san bio mu je otići i stoga nije pitao za cijenu. Jack je zadovoljno protrljao ruke, a Will ga je potapšao po ramenu. Smatrao je riješenim još jedno pranje novca. Nema toga što taj čovjek nije mogao zataškati, a sa Sebastianom će biti i suviše lako. Kada je stigao i počeo raditi, postupno su ga uvodili da se ne prepadne. Will je pazio na svaki njegov korak i nepokorno prebrojavao novac po tko zna koliko puta. Zadovoljno bi češkao svoje sjede brčiće i kuckao prstima po malom okruglom akvariju na svom stolu. Iako je u njemu bila samo jedna zlatna ribica on ju je doista smatrao zlatnom. Preko njegova stola prešle su hrpe i hrpe novca, milijuni, a ona je sve to pažljivo upijala u sebe.
- Jednoga dana vrijedit ćeš pravo bogatstvo! - našalio se s njom. - Kada nakon mnogo godina ovo pronađu kao ostavštinu i saznaju da je ovaj bankar orobio pola grada, gdje ćeš ti biti mala moja? Hoćeš li živjeti dovoljno dugo da jamčiš za ovog starca? Da potvrdiš kakav sam gazda bio? - zahihotao se i kucnuo još nekoliko puta gledajući ribicu koja se uplašeno vrtjela u krug. Izbuljenih očiju, tanka repa, spremna da oplovi još jedan posve isti krug.
Sebastianova prva jutarnja kava uvijek je morala biti opako crna i jaka, po mogućnosti bez šećera. Mlijeko nikako nije dolazilo u obzir. Odlazio je u lokalnu zalogajnicu skoro kao po nekom vlastitom ritualu i konobarica bi je već donosila i bez pitanja. Pružila bi mu dnevne novine i poželjela ugodan dan. Svaki put isto. Prva dva gutljaja opržila bi mu jezik iako je uživao u ugodi slijevanja tople tekućine niz grlo. Uzeo bi novine i lagodno ispružio noge prekriživši ih ispod stola. Sebastiana nije zanimao sport ni vremenska prognoza. Jedini sport kojim se ikada bavio bio je biljar i boksanje u vlastitoj teretani kućne izrade. Nije ga zanimalo ni kakvo će biti vrijeme, ono mu ništa nije značilo. Ok, mrzio je kišu i snijeg, ali samo iz razloga jer mu tada nije bila ugodna vožnja motorom. Zanimale su ga vijesti o poznatim facama Long Waya, novootvorenim kockarnicama, bordelima i osmrtnice. Na njima se neobično dugo zadržavao prateći pomno je li izašla slika nekoga od Sashinih kreacija. Iako je to u većini slučajeva bilo prosto nemoguće. Sasha bi tijela unakazio do neprepoznatljivosti, odlagao ih na samo njemu poznatim lokacijama, a neke zanimljive dijelove sačuvao bi za svoju bolesnu kolekciju.
Kroz mala prozorska stakla probijala se tanka sunčeva svjetlost naviještajući još jedan topao dan. Ljudi su se kretali užurbano, u kolonama, zarobljeni nekim svojim vlastitim mislima. Danju je grad izgledao uspavano, sve one blještave, svjetleće reklame nisu dolazile do izražaja kao noću. Noću bi se sve probudilo, oživilo i odašiljalo signale neizbježne turbulencije u koju bi se svi lako uvukli. Long Way je sve više nalikovao malom Vegasu, ali njegovi stanovnici nisu za to marili. Jedino im je bio važan profit, a ovdje ga je bilo na pretek. Jack si nije mogao dopustiti konkurenciju i zato je takve uredno brisao s lica zemlje. Jedan od njih, njegov najopakiji suradnik, bio je i Pixi Ley. Iako je s njim bio u korektnim odnosima, a Pixi je redovito posjećivao Jackov Cassino, Jack ga je prezirao. Možda je jedan od razloga bio njegov status, njegov položaj u društvu s kojim je stao Jacku na žulj. Nije podnosio njegovu ukočenost, a ni uglađenost, kao ni pogled s visoka. Jacka je uvijek smatrao sitnom ribom i zato ga je Jack odlučio ukloniti. Sebastianu je bilo jasno da ga s tim zahtjevom Jack samo ponižava i kažnjava zbog njegove glupe igre. Znao je da mu je to bio samo izgovor i da je jedva dočekao baciti Sebastiana u vatru.
