Iluzija tebe

zaboravljeni potencijal

I opet lude noći
prolazeći kroz tvoje sokake provodim.
Osjetih tu tegobu,
tu težinu na duši
i jedini način da je uklonim
je taj da ti se ponove kao nekada
pod prozore dodvorim.
Ne vidjesmo se dugo,
godinu i pol
izračunaše laste.
Naši pogledi suviše izgubiše smisao.
Moji biješe usmjereni
ka ciljevima i boljoj budućnosti,
a tvoji ka drugim ženama.
Padao si olako mili
u očima svih koji te poznavaše,
baš zbog toga što od tebe
to najmanje očekivaše.
Kada bijah spremna
svoj cio lik dati
tebi na dar da te spasim
pa da činiš s njim pokrete i lomove
kakve nijedna gimnasička zvijer
ne umije,
ti moje biće ignorisa kako bi uživao.
A da li to zaista biješe uživanje?
Da li se prošlosti tvojoj
gadi tvoja sadašnjost?
Da li prokocka
zadnje nade cijelog sveta
kako bi dobio gutljaj vina
uz vreo pogled?
Nepoznati ti odgovori bijaše.
Ni pitanja poznata ne bivaše,
ne gledaš svijet na isti način.
Tebi horizont su lahke žene,
svježa pića i provodi.
Znaš da možeš mnogo bolje,
svjestan ti toga biješe.
Osvijesti te moj lik 
koji je ponove tu
samo kako bi te podsjetio
da još uvijek imaš nekoga
kome zagrljaj topao biva
samo zbog tebe.
Nekoga koji je tu
samo kako bi ti osvježio um,
kako bi ti ponove ulio nadu
da u sebi imaš nešto vrijedno.
Suviše se naviknu ti
na svoje loše osobine
zato mi i ne povjerova.
A da si samo crn,
a da si samo od prljavštine 
i poganih pogleda,
omržnjenih akcija i djela,
a da si samo onakav
kakvim sam sebe smatraš,
ne bih ti ponove dolazila,
ponove kročila u tvoje srce
i ponove šarala tvojim umom.
S razlogom sam poslata,
s razlogom ću i ostati.
Kada drugi ne budu tu,
kada drugi ne budu vidjeli
ni trunku tvoje dobrote,
ja ću biti tu da im dokažem suprotno.