Pogledaj čovječe ko stoji ispred tebe.
Prije par mjeseci si mogao upravljati
na sve načine ovim likom,
igrati si se kao pastir sa svojim ovcama,
da me vučeš ka dnu -
i da me penješ na vrh,
mogao si šta god ti je duša željela.
Sada, dok mi u kestenasta
dva kamena gledaš,
svjesno pokušavaš
ponove oživjeti tu igru.
Kao što rekoh, dva kamena su stvorena.
Ti si ih stvorio.
I još jedan kamen, meni u njedrima,
isklesan sa svih strana
kako bi u najoštrijem stanju bio
da više nijedan lik
sličan tvome
ne otkrije rubine i dragulje
unutar običnog komada stijene.
Jer oni nisu vrijedni.
Nisu vrijedni mojih rubina i smaragda,
mojih safira i dijamanata.
Olahko bi oni njih
u živom blatu svojih riječi okaljali.
To je jednom učinio čovjek
kojem se bojim ime pomenuti.
Čovjek koji je,
ne samo brilijant
već i ta njedra koja posjeduju te brilijante,
vješto rukom izbrušio i gledao s osmijehom
kako se moj svijet ruši u komade.
YOU ARE READING
Iluzija tebe
PoetrySkupina poezijskih pjesama prepune razumijevanja na temu ljubavi koju mi sami nismo uzvratili. Napisane i objavljenje kako bi neko, sličan autoru, pronašao utjehu u njima.
