tražeći utjehu u vinu,
primijetih da je mjesec
i ove noći u znaku vodolije.
baš kao da zna
kad mi je duša neodlučna,
uvijek se pojavi.
znak po znak,
put po put,
postepeno me povremeno
odvede do tebe.
prkosi mi, znam ja.
prkosi što njegovi putevi imaju smisla,
prkosi što njegova mjesečina
obasjava one omrkle,
prkosi što nisam snalažljiva kao on.
da l' je sve to tuga-
il' pak to što je kraj tebe druga,
tko zna,
ali i večeras je taj srebrni dukat pobijedio.
YOU ARE READING
Iluzija tebe
PoetrySkupina poezijskih pjesama prepune razumijevanja na temu ljubavi koju mi sami nismo uzvratili. Napisane i objavljenje kako bi neko, sličan autoru, pronašao utjehu u njima.
