Težko je kad ljudi uvijek nešto od tebe očekuju, traže kao da si neki stroj kojeg mogu oni koristit.
Fizički ili psihički
Kuhaj, peri, pospremaj,
slušaj ovo, slusaj ono,
pelji me tamo, pelji ovamo,
trebam ovo, trebam ono,
pomogni mi to, ovo...
imam problema...
trebam savjet...
ja, ja, ja, ja....
sve hoće da se vrte oko njih.
A kamoli da te pitaju kako si ti? imas li vremena?
Šta ti želiš? Kako se osjećaš? Da ti možda negdje tebi pomognu kad trebaš pomoć ... trebaš pauzo? razgovor?
Prije na tebe navaliju sa njihovom ljutnom i sve što jim postiže tada na pamet, jer nije tako kako oni žele, očekuju...što god..
ili ti okrenuju leđa, kad jim kažeš stop, dosta je! Ne možete tako, trebam pauzo od svih. Stavljam sebe na prvu mjesto, ja sam prvo sebi bitan a onda vi.
Ili te jednostavno razumiju i slušaju..
ovisi o ljudima..
a zato, kad sebe stavljaš na vrh ljestvice, i postaviš granicu, ne dopuštaš drugima da te trgu na svih strana.
tek onda dobro znaš i vidiš kakve ljude imaš...
a da u tom svijetu ima sve i svašta. 🤷♀️
أنت تقرأ
Noći uz zvijezde
شِعرPokušaj pisanja koji ponekad ima smisla, a ponekad nema. Pišem što god mi padne na pamet 😁 Ostavite koji komentar ❤️🤗
