Dvanaesto poglavje

3.2K 117 6
                                    

Laura

Vrucina mi je i nesto me steze oko struka.Polako otvaram oci i shvatim da sam u svojoj sobi ali nisam sama.Znam ko je ,osecam njegov miris svuda oko sebe.
Jako se trudi zadnje dve nedelje ali ne popustam tako lako.
Ako mu je stalo nek nastavi da se  trudi.

Osecam da pocinje mucnina i nagon za povracanje kao i svako jutro.
Polako se izvucem i odem u tolaletu.
Pustim vodu da tece i olaksam se ali neko pocne da lupa na vratima.

- Laura jesi li dobro?- pita iza zatvorenih vrata.Dodjavola cuo je

- Jesam evo izlazim-
Otvorim vrata i vidim preplasenog Sergia.

- Jesi li dobro?

- Jesam sto?- pitam mrtva hladna

- Cuo sam buku ,sva si bleda- kaze zabrinuto

- Nije mi nista

- Laura idemo kod doktora da te pregleda.Nista ne jedes tako se krvna slika nece poboljsati mozda treba da ti promene lekove-zakljuci na glas

Lagala bih kada bih rekla da mi ne prija ta njegova zabrinutost.Ja ni ne pijem lekove za slabo krvnost to su vitamine za trudnice ali on to nezna.

- Bice mi bolje nemoze odjednom da ima rezultate.- u trenutku se osvestim da sam ljuta na njega i da je spavao pored mene pa promenim plocu.

- A sta ti radis ovdje u mojoj sobi i zasto si spavao u mom krevetu?- pitam otresito

- Nemogu da spavam sam ...falis mi- jeste primetila sam njegove podocnjake svaki dan su sve veci i veci .

- Sta to mene briga ?

- Laura nemoj molim te ...zaista mi je zao i jako se kajem zbog toga sto sam ti ucinio.Iskupljacu se do kraja zivota zbog te greske ali molim te daj mi sansu ne odguruj me od sebe.

- Samim tim sto jos uvjek pricam sa tobom je dokaz da te nisam otpisala zar ne?Ali ne nadaj se previse jer si ubio poverenje meni.

- Povraticu ga obecavam-

- Daj sve od sebe Sergio.Ja sam svoj zivot podredila prema tvojim zahtevima ali tebi nije bilo dovoljno sada se ti prilagodi prema mojim.Ako zadovoljis moje kriterijume mozda ti jednog dana oprostim,a ako uradis i najmanju gresku to ce biti kraj ovog braka.
Zelis da se vratis u ovoj sobi?U redu
ako uvece kada dodjes kuci imas cistu i mirnu savest tvoja strana kreveta je tamo i lezi i spavaj ukoliko ti nije cista savest ne zelim da i mene prljas sa svojom prljavstinom.Samo ces spavati nista vise od toga neces dobiti.Neces me imati sve dok ja ne odlucim suprotno ako uopste ti nekad i dopustim da mi se priblizis kao nekad.- zavrsim govor kao i proslog puta i opet mu dam izbor.

- U redu- kaze uz polu osmeh

- U redu a sada treba da se spremim jer idem na fakultet.

- Jos koliko imas do kraja?- pita kao da nezna

- Jos jedan ispit naredne nedelje i diplomski rad - odgovorim srecno

- Ponosan sam na tebe - kaze a ja taj isti ponos mu vidim u ocima.

- Hvala- kazem i posvetimo se svako svojim poslom

Tako dani prolaze.Juce sam dala i zadnji ispit a za nedelju dana branim diplomsku i zavrsavam sa to poglavje u svom zivotu.
Sergio se i dalje trudi da mu oprostim.Svaku noc dolazi kuci i spava samnom u krevetu ali nije presao granicu i postuje moje zahteve.Danas nakon fakulteta sam svratila kod mojih roditelja.Cujemo se svakog dana ali nisam ih posetila vec dve nedelje.

- Kako si tata?- pitam ga kada sednem pored njega.

- Bilo je i bolje- kaze nevoljno

- Tata ziv si i ovde si to je najbitnije,sve ostalo ce se srediti.

- Kako kada nemogu da radim?- pita nervozno

- Ali ja cu raditi,uskoro cu otvoriti svoj atelje i radicu i pomagacu vam nemoj da brines.

- Hm ...reci mi jel mislis da sam ja lud ?!- pita me povisenim tonom

- Ne tata ne mislim-

- Zasto onda pravite budalu od mene?Zar mislis da neznam ko je tvoj muz i cime se bavi?Zar mislis da neznam da te prisilio da se udas za njega kako bi nam banka ostavila kucu,platio je moje lecenje,sada jos i da me izdrzavas s njegovim prljavim novcem?- pita nervozno

- Tata...

- Tata nista ,nisam te tako ucio .Bolje da sam umro nego da zivim sa ovim teretom i krivnjom koju ste mi natovarili na ledja.

- Tata nemoj tako da pricas molim te .Ucinili ste sve za mene i zbog mene umalo da ostanemo na ulici.Nisam mogla to da dopustim.
Nije on los covek.- pravdam ga

- Kako mozes da kazes da nije los kada te je prisilio da se udas za njega?Laura svesno si usla u mafiji i natovarila sebi metu na ledjima.

- Ja...- neznam sta da kazem

- Ti si se zaljubila u njega zar ne?- pita razocarano

Cutim  jer nemam cime da se odbranim.Poznaju oni mene najbolje i uvek su znali sve i bez da ja kazem.

Ja jesam se zaljubila u svog nevernog muza.To sam shvatila jutro kada sam mu dopustila da se vrati u sobi i deli krevet samnom opet.Jos uvek nemogu da predjem preko prevare ali nezelim da opet ide u tudji krevet jer to bi me ubilo.

Moj otac je ustao i polako napustio dnevni boravak uz pomoc stapa jer povreda je ostavila posledice.

- Smirice se nemoj da brines.Ljut je i na mene sto te nisam zaustavila.Povredjen mu je ponos jer nije mogao da te zastiti.Procice ga duso hajde idi kuci i odmori,ocigledno ne spavas dobro jako si bleda i umorna- kaze mi majka

- Ja ...trudna sam skoro tri meseca- prevalim preko usana .Ostala sam trudna na pocetku i to sam saznala pre tri nedelje kada sam bila u bolnicu.Mislila sam da sam manje ali doktor je rekao da sam sedma nedelja tada a od onda su prosle jos tri sto znaci da sam sada vec usla u jedanaestu nedelju.

- Jesi li srecna zbog toga?

- Jesam- kazem iskreno

- Onda ti cestitam duso ,srecna sam zbog tebe.Sta kaze Sergio?

- Jos uvek nezna,ljuta sam na njega i nisam mu rekla.Samo Franceska zna i sada ti niko drugi.

- U redu samo moras mu reci jer vecno nemozes kriti ce stomak uskoro porasti.

I sama sam toga svesna ali sada ni neznam kako da mu kazem.Najbolje je da sacekam da mi stomak naraste pa sam da shvati.

Dodjem kuci i udjem u kupaonu.
Istusiram se i namazam losion po telu.Usput mazim malo svoj jos uvjek raman stomak i pricam sa svojom bebom.Obucem ogrtac  i kada udjem u spavacu sobu ukopam se u mesto jer moj muz je vec tu.

Hvala vam na citanju
Ostavite 🌟👇 i pisite kako vam se svideo nastavak♥️

ONA 🔚Where stories live. Discover now