Trinaesto poglavje

3.2K 122 6
                                    

Sergio

Dala mi je sansu i iskoristicu je.Svake noci dolazim kuci i spavam pored nje.

Danas je bila na fakultet a onda kod roditelja tako su mi rekli ljudi koji je cuvaju.Dolazim kuci ranije i udjem u spavacu sobu da se istusiram i spremim za veceru.Cuo sam je da je u kupaoni jer je vrata bila malo otvorena.Doblizio sam se i video da prica sama sa sobom ali kada sam bolje pogledao mazila je svoj ravan stomak dok je pricala.

- Budi dobra beba u redu,i budi devojcica da mozemo zajedno da nerviramo tatu.- nasmejano je pricala.
-On zeli sina ali ja necu da mu ispunim zelju jer me je povredio.

Stajao sam i gledao u soku a onda sam se sklonio sa vrata da se saberem malo.Ona skriva bebu od mene,trudna je i nije mi rekla.
Smenjivale su mi se emocije iz trena u tren.Cas sam bio besan na nju a cas srecan jer ce mi roditi dete.

Vidim je na vratima i opet me uhvati bes a i razocarenje.
Iznenadi se kada me ugleda u sobi pa se potrudi da izgleda sabrano.

- Poranio si- kaze zaobilazeci me

- Jesam - kazem hladno

- Mozes da se istusiras pa da sidjemo na veceru jako sam gladna.

- Koliko dugo?- pitam otresito

- Sta?- pita zbunjeno

- Koliko dugo si trudna?- proguta knedlu na moje pitanje

- Jedanaestu nedelju - kaze tiho

- Skrivas dete od mene,zar to nije podlo i nisko Laura?

- Nisam skrivala samo ti nisam rekla jos uvek.

- Zasto ?Zar ne zasluzujem da znam da cu postati otac?

- Rekla bih ti- odgovara spremno

- Kada?

- Uskoro

- Razocarala si me znas?Jako si me razocarala- kazem i udjem pod tus.U trenu kada pocne hladna voda da tece po meni pokajem se sto sam bio grub.Nabrzinu se istusiram ali kada udjem u sobu nje nema.
Obucem se i sidjem u trpezariji i svi su za stolom i cekaju mene.
Sednem pored nje i svi se posvetimo jelu.
Opet mrvi hranu i nista ne jede.Pogledam je u licu i vidim da je jako bleda.Nije bila takva malo pre sta joj se dogodilo odjednom.

- Laura uzmi jedi dosta mrvis hranu- kazem joj tiho.

- Nisam gladna

-Malo pre si bila jako gladna uzmi jedi.

- Vise nisam,izgubila sam apetit.Izvinjavam se - kaze glasnije i ustane sa stola i krene ka stepenicama.Hoda polako pratim njene pokrete i sporo se krece.Taman da stigne i uhvati se za stepenistu srusila se je na pod .
Mislim da mi je srce stalo u tom trenutku od straha.

Dolazim do nje i podizem je u ruke.Bez razmisljanja krecem napolju i unosim je u auto dok moja majka ulazi sa druge strane i naslanja njenu glavu u svoje krilo.Vozim kao pomahnitav na putu do bolnice .Moja majka joj prica dok je mazi ali ona se ne budi.Stizemo u najblizoj bolnici i unosim je unuta i predajem je doktorima.
Dok cekamo u hodniku nemogu da ne primetim zabrinutost moje majke.

- Ti si znala zar ne?- gleda me kao da ne razume pitanje
- Znala si da je Laura trudna- pojasnim joj

-Naravno da sam znala- kaze ponosno

- Zasto mi nisi rekla?

- Nije bilo na meni da ti kazem.Na pocetku sam samo sumjala sve dok se nije onesvestila pre tri nedelje.Tada me je molila da ti ne kazem i cutala sam.
Mozes da se ljutis koliko hoces znas ali ti nisi bio kuci mesec dana.Nisi video kroz sta je sve prosla.Svaki zalogaj koji pojede kasnije ga izbaci.Probudi se i zaspi sa mucninom.I sada kada si kuci ne pomazes joj i nisi od neke koristi samo je zabrinjavas.Njoj stres nije potreban.

- Nisam znao da je trudna

- A sta si uradio kada si saznao?
Istresao si se na nju bez da razmislis o posledicama.Ne maris o tudjim osecanjima vec samo o svojima.
Pocni da razmisljas pre nego uradis ili kazes nesto.Pocni da razmisljas o tezinu reci koje izgovaras.- zavrsi moja majka

Izlazi doktor iz njene sobe i obraca se mojoj majci.

- Gospodjo Franceska zar nismo rekli bez stresa?

- Jeste doktore i trudim se zaista da se ne umara i uznemirava- odgovara moja majka

- Ali izgleda ne dovoljno jer u ovom stanju joj je doveo stres.Vidite ona je jos uvek slaba i njena krvna slika je slaba povedite vise racuna na to.Dacu joj dodatne vitamine jer ovakvu situaciju moze prozurkovati pobacaj.

Slusam doktora i proklinjem sebe.Ona je u ovakvom stanju zbog mene a ja jos povisujem glas na nju.Dodje mi da opalim sam sebi samarcinu.
Doktor ode a ja stojim i ne usudjujem se da otvorim vrata njene sobe.

Kada je ugledam opet u isto stanje od pre par nedelja srce mi se kida.
Sednem pored kreveta i uhvatim joj ruku.
Boze koliko je hladna i bleda  kao da nema ni trunke krvi u njoj.
Popnem se na krevetu pored nje i zagrlim je pazljivo da je bar malo ugrijem.
Mazim je i ljubim je u kosi.Po prvi put u zivotu se osecam bespomocno.Sve bih dao samo da ona bude dobro.

- Oprosti mi kreten sam.Jako mi je zao sto sam vikao na tebe.Nikada vise necu ni glas povisiti ispred tebe kunem se.Hajde probudi se molim te.Otvori te tvoje lepe okice.- pricam joj u kosi.Oci me peku od suza koji se sakupljaju u njih.

- Jako lepo od tebe ,drzacu te za rec- kaze tiho a ja poskocim .Toliko sam bio udubljen u mislima da nisam primetio da je budna.

- Probudila si se- kazem sa olaksanjem.

- Uvek se probudim kada dobijem zeljenu paznju- kaze nasmejano

- Nemoj vise da padas u nesves molim te dacu ti svu paznju ovog sveta samo budi dobro .- grlim je jako

- Sergio....ugusices me dobro sam zaista- prica dok je ja stezem uz sebe.

- Zbog mene si ovde- kazem pokuljeno

- Ma izgleda da ste se ti i tvoja cerka urotili protiv mene pa me mucite ali kada se rodi promenicu taktiku i okrenucu je protiv tebe- kaze kroz osmeh

- Bas si resila da bude devojcica ha?- pitam zabavljeno

- Naravno da ce biti devojcica.Sina ces dobiti onda kada zasluzis a veruj mi jako si daleko jos uvjek od toga.-

- Samo vi budite dobro nista drugo nije bitno - spustim usne na njene i poljubim je nakon dva meseca ponovo.
Uzvraca mi iako je suzdrzana.Vraticu ja svoju zenu natrag jer bez nje ja ne postojim.
Naterao sam je da bude moja a ona mi se uvukla pod kozu i izbrisala sve sto je bilo pre nje.
Vec skoro dva meseca nisam takao ni jednu zenu i necu taci nijednu do kraja zivota sem nje.

Hvala vam na citanju ♥️👇🌟

ONA 🔚Donde viven las historias. Descúbrelo ahora