21.

551 50 15
                                    

Anna's P.O.V.

Zagrlila sam ga čvršće nego ikad. "Znam da ćemo se već sutra vidjeti, ali falit ćeš mi." Šapnula sam mu tako da me samo on može čuti.

"I ti ćeš meni..." Odmaknuli smo se jedno od drugoga. "Poslat ću ti poruku kasnije." Klimnula sam glavom.

Uzeo je kufer i izašao je. Stavio je kufer u auto svoje majke i sjeo je. Gledala sam za njim sve dok ga više nisam ni mogla vidjeti. Imala sam grozan osjećaj oko svega ovoga... Kao da će sada sve propasti.. Ne znam zašto i odakle mi taj osjećaj, ali mi se ni malo ne sviđa....

Ušla sam natrag u kuću i zatvorila sam vrata. Sjela sam na kauč u dnevnom boravku. Zbunjeno sam gledala oko sebe.. Što drugo da radim? Kuća kao da je prazna bez Asha. Bezvoljno sam ustala, otišla sam u sobu i zatvorila sam se.

Bacila sam se na krevet razmišljajući o svemu što se desilo zadnjih par dana. Od twittera do selidbe.. A onaj osjećaj? Još uvijek je bio tu.. Proganjao me...

Zašuškala sam se u krevet i pokušala sam zaspati, ali mi nikako nije uspijevalo. U jednom trenutku mi je palo na pamet da napišem zadaću... Da, to bi mogla.

Uzela sam papir i olovku i počela sam se prisjećati što nam je zadano za zadaću. Sjetila sam se matematike. Otvorila sam udžbenik i pronašla sam zaokružene zadatke. Ima ih 5-6 ali su jednostavni. To mogu riješiti poprilično brzo. Počela sam ih rješavati. Matematika mi nikada nije bila problem.

Nakon 2-3 zadatka prekinula me je poruka. Od Asha je. 'Čudno mi je rješavati matematiku bez tebe. Ništa ne kužim. :(.' Inače je samo prepiše.

'I meni je čudno bez tebe hahahaha.... Mogu ti uslikati ako želiš.. ;)' I... Poslano.

Ubrzo mi je došao i odgovor. 'Nee.. Probat ću sam riješiti, pa ću ja tebi poslati odgovore da vidiš jesam li točno uradio.'

'Aa, dobro. ;)' Poslala sam, a onda sam ostavila mobitel i dovršila sam ostatak zadaće. Ponovno sam legla na krevet i uzela sam i laptop i mobitel.

Odlučila sam vidjeti šta ima na društvenim mrežama. Na laptopu sam ušla na facebook i twitter, a na mobitelu na instagram.

Objavila sam jedan od selfija od jutros, a zatim sam ušla na tumblr da vidim što Savy objavljuje. Kod nje nije bilo skoro ništa novo, pa sam se vratila na instagram. Ušla sam u tražilicu i upisala sam Derekovo instagram ime. Vidjela sam sliku sa njegovom novom curom. Izgledali su poprilično slako.

Lajkala sam, a zatim sam ostavila mobitel pored sebe i preko laptopa sam Dereku poslala poruku na facebooku. 'Ash se danas odselio od mene.' Ja i Derek se još uvijek često dopisujemo. Može se reći da mi je on najbolji prijatelj..

Kao i obično, poruku je vratio poprilično brzo. 'Znam, rekao mi je. Kako si?'

'Može se reći da sam dobro..' Odgovorila sam, a onda sam počela naknadno pisati još jednu poruku. 'Nemoj reći Ashu, ali imam neki grozan osjećaj oko svega ovoga da će se nešto loše desiti.' Poslala sam mu to a zatim sam napisala još jednu. 'Bojim se..'

Ubrzo sam dobila i odgovor. 'Kao prvo, ne brini, neću mu ništa reći. Kao drugo, smiri se to je običan osjećaj. Sumnjam da će se išta loše desiti. Kao treće, ako se slučajno nešto desi, znaj da ću biti uz tebe.<3' Nasmiješila sam se na njegovu poruku. Ovo mi je trebalo...

Iako je osjećaj još uvijek bio tu, malčice sam se opustila. 'Hvala ti puno..<3' Odgovorila sam mu baš u trenutku kada mi je došla poruka od Asha. Bila je to slika zadaće. Zumirala sam ali je bilo mutno.. 'De, pošalji ponovno. Mutno mi je..' Poslala sam.

'Evo.. Samo sekund.' Pričekala sam nekoliko sekundi i došla mi je puno čišća slika. Odmah sam ugledala ona njegov neuredni rukopis. Ustala sa i uzela sam papir na kojem sam uradila zadaću i usporedila sam ga s njegovim. Na moje iznenađenje, sve je uradio isto ka i ja.

'Sve ti je točno. ;)' Poslala sam. Istog je trena vidio poruku i odmah je pisao odgovor.

'Nemoguće... Zezaš me?' Nasmijala sam se njegovo odgovoru. Ubrzo je došla još jedna poruka. 'Uslikaj mi svoje da vidim. 100% me zezaš.'

Sa zadovoljstvom sam uzela mobitel i uslikala sam svoj papir sa odgovorima i poslala sam mu sliku. Za razliku od njega, iz prve sam uslikala čistu sliku na kojoj se sve vidi. 'Eto vidiš.<3'

Tridesetak sekundi nisam dobivala odgovor. Vjerojatno je gledao odgovore. Nakon tih tridesetak sekundi napokon sam ugledala da piše odgovor. 'Omg... OMG. JA ZNAM MATEMATIKU.' Smijala sam se na reakciju. 'Ovo moramo proslavit. Sutra poslije škole te vodim na ručak.'

'Može, može.. ;)' Poslala sam i zaključala sam mobitel. Legla sam na krevet i gledala sam u plafon razmišljajući o njemu i jedva čekajući da ga vidim....

If I Lose Myself (Book 1)Where stories live. Discover now