"Očekivao sam malo bolju dobrodošlicu." rekao je sa zaigranim tonom glasa.
Nisam ga morala ni pogledati da bih znala da je to on. Harry.
Imao je najveći smiješak na licu,kao da je dobio na lutriji.
Prilično je se skockao. Nosio je uske crne traperice, tamno sivu košulju koja ide uz tijelo,crni sako,i nekakve crne cipele.
Buljila sam njega kao kakva glupača. Nikad ga nisam vidjela u ovakvom 'glamuroznom' izdanju.
Sabrala sam se i stresla njegovu ruku sa sebe i odmaknula se od njega za dva koraka,čisto radi sigurnosti.
"Što ti radiš ovdje?!" procijedila sam kroza zube. Ne znam kako sam se uspjela suzdržati da ga ne izbacim iz kuće, ne zaslužuje ništa drugo.
Harrija uopće nije dirao moj ton glasa. Držao je se vrlo ponosno.
"Izlazimo van." rekao je i time me ostavio zbunjenu.
Što on to govori? Je li on prolupao?! Pa dobro,Harry je već odavno prolupao,ali ovo je bio poseban slučaj.
Pogledala sam ga šokirano i odmahnula sam glavom. "Što to govoriš?!"
Harry je se nasmijao na moj izraz lica,bilo je očito da ga ovo zabavlja.
"Čula si. Došao sam te izvesti van. Na spoj. Znaš što je spoj,zar ne?"
E ovo ti neće tako lako proći Haz.
"Lud si ako misliš da ću bilo gdje ići s tobom." odgovorila sam gnjevno.
Harry mi je prišao za korak bliže na što sam ja instinktivno zakoraknula korak unazad.
Primijetio je moju nervozu i strah,ali nije ništa rekao. Odjednom mi je okrenuo leđa i pogledao je u vrata dnevnog boravka. Pratila sam njegov pogled,pitajući se što smjera.
"Gospođo Maria,možete li malo doći, molim vas?" Harry je odjednom poviknuo,na što sam se ja zaprepastila.
Mama je se ubrzo stvorila u dnevnom boravku. Pogledala je Harrija sa blagim smiješkom na licu. O ne... Pa nije valjda..
"Reci Harry dušo." rekla je Harriju koji je se pristojno nasmiješio i sklopio ruke iza leđa.
"Gospođo Maria,trebam vašu pomoć.. Stalno pokušavam nagovoriti Abby da izađe sa mnom van. Ali ona uporno tvrdi da neće nigdje izaći bez vašeg pristanka." Harry je rekao,na što su se njezine oči raširile u iznenađenju.
Okrenula je se prema meni i oštro me pogledala. "Abby,ne trebaš moje dopuštenje,znaš to. Ovaj momak je tako lijep,sladak i pristojan i ima super manire..Ne vidim razlog da ne izađeš s njime." mama je rekla,ostavljajući me potpuno bespomoćnu.
Ne mogu vjerovati. Potpuno ju je začarao, obmanio ju je svojim slatkim riječima.
Vidim na njezinu licu,već ga je zamišljala kao zeta.
I sama pomisao na to mi se zgadila.
Ona je možda začarana njegovim slatkim riječima,ali ja poznajem pravog Harrija.
Brzo sam smislila sljedeću ispriku.
"Mama,ne osjećam se dobro..Zato ne mogu izaći.." rekla sam na što se mama nasmijala.
Pogledala sam na brzinu u Harrija. Gledao me je sa smiješkom,vjerojatno je samo pristojan zbog mame. Ali mogla sam primjetiti kako mu se mišići grče u ljutnji i bijesu. Sigurno je bijesan jer ne želim izaći s njim.
Mislim da ga dosad nijedna cura nije odbila. Koja bi cura mogla odoljeti tim smeđim kovrčama i zelenim okicama?
Što sam ja to upravo rekla? Kovrče? Okice?! Mora da sam poludjela.
Mama je odmahnula glavom i zagrlila me oko ramena.
"Da,shvaćam zašto ti nije dobro..Nitko ne može ostati ravnodušan kad upozna ovakvog slatkiša."tiho mi je šapnula na uho na što sam se ja šokirano odmaknula od nje kako bi je pogledala da se uvjerim da je to uistinu moja mama.
