Svjetla su bila prigušena, a maske su skrivale prava lica osoba. Svako je mogao biti ono što je želio ili bar nastojao biti. Veo misterioznosti zavio je cijelu prostoriju ispunjenu ljudima koji su plesali u ritmu laganih tonova.
Christian je posmatrao Taylorino lice koje je obasjavala prigušena svjetlost. Duboko u sebi divio se njenom prekrasnom izgledu i načinu na koji je plesala držeći nespretno svoju ruku na njegovom ramenu. Zaista se moglo primjetiti da plesanje nije bilo na listi stvari koje je umjela. Uprkosom tome, svaki njeni pokret bio je elegantan na tajnovit način. Činilo mu se da gleda umjetninu najvećeg umjetnika.
,,S obzirom da si rekla da ne znaš plesati, dobro ti ide. '' Lagano se približio njenom vratu tiho šapućući zbog čega Taylor osjeti neugodne trnce.
,,Otkud ti znaš plesati? '' Taylor uzvrati pitanjem. Nije zamišljala Christiana kao osobu koja zna plesati. Obično su muškarci bili ti koji nisu znali plesati. Ovog puta bila ona koja se ne snalazi najbolje na plesnom podijumu. Plesanje u paru nikad nije voljela.
,,Išao sam jedno vrijeme kao tinejdžer u školu klasičnog plesa. Bilo je protiv moje volje. Teta me tjerala na to, jer smo često znali ići na zabave takvog "uštogljenog" tipa. '' Taylorine usne izvijaju se u blagi, neprimjetan osmijeh koji Christian nije uočio. Imala je u glavi sliku tinejdžera Christiana kako pleše tango. Bilo je komično, ali ispred nje je stajao odrasli Christian čiji stav je bio graciozan. Lagala bi sebe kad bi rekla da nije privlačan.
,,Ja sam išla u baletnu školu. '' Taylor potišteno reče prisjetivši se svog neostvarenog sna.
,,Već mogu zamisliti opaku detektivku Taylor u ružičastoj baletnoj haljinici. '' Christian se nasmija, a njegov zarazni osmijeh čak je i Taylor primorao da se nasmije.
,,Hej, pa nisam bila opaka oduvijek. '' Taylor reče nešto ozbiljnijim tonom, a Christian se još uvijek smijao, sada prigušenim smijehom.
,,Oprosti. '' Nakašljao se i uozbiljio. ,,Jednostavno ne mogu izbaciti sliku tebe u baletnim papučicama. Nekako zapravo, nikako mi to ne ide uz tebe. '' Gledajući njene plave oči, vidio je sada samo tužnu i lošu djevojku.
,,Znaš, nekada sam imala nadu i snove. Bila sam drugačija. Bila sam osoba koja je svakome vjerovala. '' Odrastanje je nekima donosilo lijepe uspomene koje bi izmamile osmijeh na licu, ali Taylor je to predstavljalo doba kad je bila krhka, a to su mnogi iskoristili, počevši od Thomasa do poznanika u razredu koji su se silno trudili da je unište.
,,Što se dogodilo da si se promijenila ? '' Znalački je upitao Christian vidjevši tjeskobu na Taylorinom licu.
,,Postala sam kao oni. Više nemam osjećaje. Ja sam mrtvac koji diše. '' Tihe riječi plavokose djevojke sablasno su nestajale u vazduhu stvarajući uskovitlana sjećanja.
Christian ju je gledao bez riječi, kao da je znao da ima pravo. Sada je uistinu počeo shvatati da se iza te hladne vanjštine zapravo krije mnogo više, vjerovatno jedna ispričana priča. ,,Život je takav. Okrutan. Loš. Ali ti nisi kao oni. Ti nisi bezosjećajna. Ti si osoba koja prolazi kroz oluje života. Ti si zapravo jedna prekrasna oluja. '' Oboje su zastali u mjestu gledajući jedno drugo. U njegovim očima mogla je vidjeti život i snagu, a u njenim očima vidio je neznatni trag nade da je možda ipak ljudsko biće, iako se nije osjećala živom.
,,Istina, ja uništavam sve pred sobom. Baš kao što su i mene uništili. '' Taylor bolno uzdahnu imajući u umu osobe koje su je dovele do toga da postane osoba koja sada jeste. Njihove slike su se iznova smjenjivale i stvarale turoban osjećaj.
Privio ju je uz sebe u zagrljaj, što je Taylor iznenadilo. Osjećaj neugode je nije napuštao, a Christian je mogao osjetiti njenu ukočenost.
,,Znaj da sam ti ja prijatelj i da mi možeš vjerovati. I ja sam već vidio kako pokazuješ osjećaje. Sjećaš kad si plakala kod mene? Tad si dokazala da si ljudsko biće. '' Christianov iskren prijateljski osmijeh trebao joj je pomoći da se osjeća bolje, ali nije. Ista suha ravnodušnost bila je prisutna. Uprkos Christianovom stavu, još uvijek nije imala u potpunosti povjerenja u njega. Bez obzira šta on govorio, duboko u sebi znala je da nije istina. Znala je ko je ona zapravo i koji je njen životni cilj.
Izvukla se polako iz njegovog zagrljaja uputivši se šanku. Christian je par trenutaka u mjestu gledajući kako se Taylor probija kroz masu. Najzad, krenuo je za njom, dok se ona već smjestila za šankom i ruci imala čašu šampanjca kojeg je ispila odjednom. Sjeo je na stolicu do nje posmatrajući je. Osmijeh na licu mu je izazvalo njeno crvenilo u obrazima nakon što je ispila punu čašu šampanjca odjednom.
,,Šta je tako smiješno? '' Upita ga uzimajući novu čašu šampanjca što je stvarno iznenadilo Christiana. Shvatio je da je ipak imao dosta predrasuda o detektivima.
,,A sada sam se upravo uvjerio da itekako možeš popiti. '' Odgovorio je i uzeo čašu šampanjca, ali Taylor ga je zaustavila opreznim pogledom.
,,Zaboravio si da ti voziš kući. '' Uzela mu je iz ruku čašu šampanjca ispivši ga do kraja.
,,Nikad opreza, detektivko Smith. Zar ne mislite da toliko alkohola loše utiče na Vas? '' Iskesio se na što je Taylor prevrnula očima. Alkohol ju je jedino mogao smiriti i ublažiti sjećanja koja su ovu noć nekontrolirano navirala.
,,Svi pozvani gosti dobijaju večeras smještaj u hotelu, tako da se ne moram večeras ustručavati. '' Uzeo je novu čašu šampanjca i počeo piti. Nasmiješio se vidjevši Taylor kako zbunjeno gleda u njega.
,,Ja ne ostajem ovdje noćiti. '' Hladno odvrati Taylor i nastavi piti alkohol koji joj je već polako mutio vid. Možda bi ipak trebala usporiti, složila se sa Christianom.
,,U redu. Onda se vrati sama. Ja ne planiram ići odavde. '' Taylor se namršti i pogleda Christiana poluotvorenih očiju. Nervozno uzdahnu i prođe prstima kroz kosu. Postaje joj jasno će ipak morati prenoćiti u hotelu, jer je alkohol već preuzeo njeno tijelo.
Nastavili su šutiti ispijajući alkohol. Oboje su imali misli koje su im stvarale pritisak i tjeskobu. Čak ni alkohol nije mogao u potpunosti isprati sjećanje na ubojice njenog oca. Znala je da će uskoro biti izručeni londonskoj policiji.
,,Idem se pozdraviti sa svojim prijateljima. Želiš ići sa mnom? '' Christianov glas ju je trgnuo iz razmišljanja. Odmahnula je glavom, a on se okrene i nestane u masi. Taylor ostaje sama za šankom. Pogledom je prelazila preko rasplesane mase. Osjećala je da ne pripada ovdje. Zabava joj je postala isuviše dosadna, a šampanjac više nije imao tako ugodan okus. Osjećajući kako nema vazduha, Taylor se uputi ka balkonu, ali u tom trenutku osjeti pritisak na zapešću. Naglo se okrenu i ugleda ispred sebe visoku mušku figuru u crnom, sa crnom maskom na licu. U nju su gledala dva para neobično poznatih očiju. Smeđa kosa zalizana kosa unazad pomogla je da shvati ko zapravo stoji ispred nje. Na trenutak joj se činilo da je vrijeme stalo, a čak je mislila da joj se priviđa zbog količine alkohola kojeg je popila. Ali ne, to je bio zaista on. Njegova sjena se nadvila nad njom.
____________________________
Nastavak je trebao biti objavljen kasno sinoć, ali sam prepravila neke dijelove, tako da sam ga objavila danas. Još jedan dosadan nastavak, ali ne mogu pisati samo nastavke u kojima ima akcije. U sljedećem nastavku će biti akcije i novih stvari.
Pretpostavljam da svi znate ko se pojavio na kraju nastavka. Koje su vaše pretpostavke zašto se pojavio? I jeste li očekivali ovo? Napominjem da on ništa ne radi bez razloga.
Hvala svima koji čitaju, mnogo mi znači.
YOU ARE READING
Stockholmski Sindrom
Mystery / Thriller"Rođeni smo da umremo. Rođeni smo da živimo. Život ili smrt? Ubojica ili mrtvac? Na tebi je da odlučiš. -X. "
