Liam. To ime se zlokobno ponavljalo u Taylorinom umu kao turobni alarm. Grudni koš joj se ubrzano izdizao i spuštao dok je posmatrala Xeniu koja je sa jezivom ravnodušnosti gledala u uramljenu fotografiju na stolu. Iako ju nije mogla vidjeti, mogla je pretpostaviti ko se nalazi na fotografiji. Prije nego su ikakve riječi napustile njena nijema usta, duboko je udahnula imajući osjećaj da vazduh para njena pluća.
,,Lažeš! Lako si mogla falsifikovati DNK test, kao i sve ostalo. Ovo je još jedna tvoja igrica. Sve je ovo tvoja jedna velika izmišljotina.'' Njen drhtav glas odjeknu prostorijom, te je čak i ona sama mogla čuti očaj u svom glasu. Xenia tad usmjeri mračno pogled na nju stežući vilicu. Upravo tad pred Taylor se pojavi slika Liamovog mračnog lica u glavi zbog čega je par puta trepnula, međutim i dalje su ostali tragovi njegovog lica. Iako je sebe pokušavala uvjeriti da je u pitanju laž, mogla je u uočiti neosporive sličnosti između Liama i Xenie. Željela vjerovati da nije u krvnom srodstvu sa Liamom koga je ubila, ali je sumnja bila veća.
Ne rekavši ništa, Xenia ustade i uze fotografiju sa stola i bijesno baci je na Taylor. Komadići stakla i okvir su se rasparčali dok je fotografija ostala čitava ležeći na podu. Na njoj su bili savršeno nasmijani Xenia, John, Liam i Christian. Sudeći po njihovom izgledu, fotografija je napravljena kada sva trojica bili tinejdžeri. Ono što joj je najviše privuklo je sam Christian po čemu je zaključila da vrlo dobro poznaje Johna i Liama. Iskreno se nadala Christian nije umiješan u sve iako je i sama znala pravi odgovor.
,,Jesam li i to falsifikovala?'' To je bio prvi put da je čula bijes u Xeniinom glasu koji je uvijek bio izvještačeno ravnodušan. U sljedećem trenutku, bacila je na nju još jednu fotografiju koju je držala na stolu. I ona je završila na podu kao i prethodna. Sljedeća fotografija je predstavljala je Xeniu koja grli dva mala dječaka. Bilo je nepojmljivo da je to ista osoba, jer su fotografije odavale sliku brižne i dobroćudne osobe kakvom joj se zapravo i činila kada je prvi put kročila u njenu ordinaciju. U tom trenutku je pred sobom vidjela figuru žene koja je sve suprotno od toga. Približavala joj se poput hijene, sporo i oprezno vrebajući plijen.
,,Oduzela si mi sve vrijedno što sam imala!'' Stala je pred Taylor držeći u ruci pištolj tako da je gledala ravno u cijev.
,,Smithovi su mi sve oduzeli. Prvo mi je tvoj otac napravio djecu i odbio ih priznati. Onda mi je oduzeo sestru. Nije imao stida čak ni kada je saznao da sam Annabethina sestra. Možeš li zamsliti kako mi je bilo kad je ona izabrala njega umjesto mene?'' Prislonila joj je tad hladan pištolj uz glavu dok joj se na licu formirao osmijeh zadovoljstva. Činilo joj se da ponovo vidi Rayevo molećivo lice i pogled pun očaja.
,,Ubij me slobodno. Strpljivo ću te čekati u paklu.'' Taylorin iskrivljen smijeh je odjekivao turobno. Tog trenutka je shvatila koliko joj je zapravo svejedno hoće li umrijeti ili ostati živa. Smatrala je da ne postoji ništa vrijedno za šta bi umrla, a isto tako nije bilo ništa vrijedno zbog čega bi živjela.
,,A ne, ne. Tek smo počele, smrt dolazi na kraju. Tek slijedi najbolji dio, a to je mučenje. Zar misliš da bi ti olakšala sve samo tako? Tako je i Ray mislio da će sve teći lako. Očigledno jedna noć u hotelskoj sobi nije dovoljna da upoznaš nekoga osim da nekome napraviš dijete. U mom slučaju dvoje. Uglavnom, morala sam se osvetiti, nije bilo drugog izlaza. Bio je primoran da radi za mene svakakve prljave poslove, a onda je počeo da njuška. Saznao je za moja mala istraživanja na polju neuropsihijatrije. Ljudski um je čudo, znaš.'' Zastala je kako bi privukla stolicu ispred Taylor nakon čega je elegantno sjela držeći još uvijek pištolj u ruci, uperen u nju.
,,U pravu si, ovo je stvarno mučenje. Tvoja bespotrebna priča zaista iscrpljuje.'' Mrzovoljno odvrati Taylor prekrstivši ruke na prsima i nervozno otpuhujući. Xenia joj se usiljeno nasmiješila prije nego što je pucala iz pištolja nakon čega je zrak je ispunio mirisom baruta i svježe uzavrele krvi. Iako se svojski trudila da ne pokaže ikakav znak slabosti, Taylor ispusti krik hvatajući se za nadlakticu u kojoj osjeti oštar bol. Uočila je tada kapi krvi na svojoj majici koje su se veoma brzo širile na ostatak tkanine. Nije znala da li da prepiše sreći ili Xeniinom lošem pucanju, jer ju je metak samo okrznuo završivši u kauču.
YOU ARE READING
Stockholmski Sindrom
Mystery / Thriller"Rođeni smo da umremo. Rođeni smo da živimo. Život ili smrt? Ubojica ili mrtvac? Na tebi je da odlučiš. -X. "