Krov

596 48 4
                                    

        Nakon što je završio razgovor sa Taylor, Mick je ponovo okupio sve kako bi im dodijelio nove identitete, kao i novo oružje. To je bio tek drugi put za Taylor kako će imati novi identitet, a polako joj se počelo sviđati što može biti neko potpuno drugi, jer je bilo mnogo lakše. Dobila je ličnu kartu na kojoj je bilo ispisano Diana Baker, ime koje nije bilo ni po čemu upečatljivo ili neobično. Rođena je 17.9.1989. u Orlandu. Na fotografiji je bila crnokosa mlada žena sa crnim dioptrijskim naočalima iza kojih su se skrivale smeđe oči. Izgledala je previše poslovno za njen ukus. Mick je zahtjevao da stave perike i sočiva što su odmah poslušno uradili prevorivši se u svoje nove uloge koje su prethodno dobili. Zahvaljući odsjaju metalnih vrata, Taylor je vidjela svoj novi lik kojim nije bila zadovoljna, ali nije marila više. 

     Zatim im je podijelio crne torbe sa oružjem, odjećom i drugim sitnicama. Bio je škrt na riječima pravdajući se da će im sutra detaljnije objasniti čitav plan akcije. Uz to naglasio je da sutra trebaju biti na istom mjestu u osam sati naveče, a nakon toga su napustili to malo sjedište CIA-e. Kada su se ponovo našli u staroj oronuloj kući, shvatili su da je prošao dobar dio dana sudeći po kasnom popodnevnom suncu koje je kroz prozor obasjavalo unutrašnjost. Taylor ih je samo nijemo, poput duha, slijedila dok su se kretali ka jahti. Naravno da je imala novih pitanja, ali je bila isuviše umorna da ih postavlja što su svi primjetili po njenom blijedom licu i zamišljenom pogledu. 

    Vozeći se jahtom ka luci, vodili su neobavezan razgovor u koji se Taylor nije željela uključivati. Samo je mirno sjedila sa strane gledajući plavu morsku pučinu dok joj je blago narandžasto sunce grijalo lice. Lagani povjetarac joj je dirao kožu noseći prijatan miris morske soli. Bila je sigurna da u šumu vjetra može čuti riječi koje su joj već bile duboko usađene u umu. 

    Stigavši u luku, jahtu su zamijenili autima koji su bili na parkingu gdje su ih i ostavili. Ovog puta je bila u autu sa Ericom i Harryjem koji su sjedili naprijed i pričali. Sjedila je iza, glave naslonjene na prozor i rukama skupljenih na grudima, pa se njihov zabrinuti pogled često znao zaustaviti na njoj nakon čega bi nastavili sa svojom pričom o oružju i skupim autima. Njoj je samo na umu bilo da što prije stignu u hotel gdje će večerati i leći u krevet. San bi joj uvijek pomogao nakon teškog dana, te bi se sljedeće jutro probudila kao da ništa nije bilo. Ovaj put je sumnjala da će joj san tako lako odnijeti sve brige i unutrašnje strahove. 

    Dvadesetominutna vožnja završila se dolaskom ispred većeg hotela koji se nalazio nedaleko od plaže. Harry se, zaustavivši auto, okrenuo ka Taylor i samo joj kratko rekao kako će opet dijeliti sobu sa Daphne na što je samo blago klimnula glavom, zapravo joj je bilo sasvim svejedno. Uzela je crnu torbu koju je dobila od Micka i svoju putnu torbu u kojoj su se nalazile njene osnovne stvari, ostaci onog što je nekad bila. Stojeći pored auta, uočila je plavokosu žensku priliku koja joj se približava. Tada je, pogledavši bolje, shvatila da je u pitanju Daphne koju odmah nije prepoznala zbog platinasto plave perike i tamnozelenih sočiva. Daphne joj je prišla, te su se zajedno, sitnim koracima, uputile ka ulazu hotela dok su ih ostali pratili držeći određeno rastojanje. 

    U predvorju hotela dočekala ih je povelika gužva koju su prepisivale činjenici da je vrijeme praznika, Nova godina je za 4 dana. Taylor nije bilo jasno zašto bi ljudi proslavljali Novu godinu na moru kad mogu uživati u nekom kontinentalnom gradu prekrivenim snijegom. Tada ju je obuzela nostalgija za Londonom koji joj je donio toliko lošeg i dobrog, ali se zatim fokusirala na ženu za pultom koja je zvonkim glasom objašnjavala starici gdje se nalazi kafiterija. Nedugo zatim, na red su došle Daphne i Taylor kojima se žena za pultom ljubazno nasmiješi. Daphne krajičkom oka pogleda Taylor koja se nezainteresovano igrala sa prstenjem prepustivši joj da sama rezerviše sobu. 

      ,,Pa, šta žele mlade dame?'' Žena još uvijek imala prijatan osmijeh na licu što je smetalo Taylor, mrzila je taj vještački uvježbani osmijeh. 

Stockholmski SindromOù les histoires vivent. Découvrez maintenant