Bolnička tajna

Marko i jorgovan

Stojim ja a ovaj seljak me vuče za sobom.

"Hodaj",kaže Igor vučeći me kroz vrata autobusa.

Sunce je već na pola neba . Eh da ovako brzo prođe i ovaj dan s ovom budalom.

Zastanem malo da predahnem ali me ovaj odmah pogleda kao da sam nešto uradio.

"Marko ,hodaj",kaže ovaj moj seljak .

Krenem ja tako za njim . Hodamo kroz neku šumetinu eh živote kud ne naiđe medvjed da ovog mog odnese .

Nakon pola sata hodanja eto i nas na odredištu . Mada i nije neko odredište ..Očekivao sam nešto ,nešto .. a ovo njegovo je ništa ..nije ni to nešto.

"Igore ,budalo moja šta je ovo " pokažem oko sebe .

On se nasmija i klimne glavom i kaže ,"Sad ću da ti kažem."

Šta će sad reći baš me zanima.

Krene on ,"Dragi Marko ovo ti je jorgovan ."

Ja ga gledam i ne vjerujem . Ovaj je pukao više nego što sam mislio.

"Crni Igore kakav jorgovan?",upitam ga.

"Eh Marko Marko ,gledaj tamo . Fin jorgovan " ,i stvarno primjetim jorgovan u daljini.

Budala jedna ,hoće da ga slikam ispod jorgovana . Ma seljak pravi .. Znao sam od prvog dana .

"Ti hoćeš da te uslikam ispod jorgovana?" ,kažem mu.

On klimne glavom sav srećan.

Bože vidi ove budale . Sve gore od goreg.

"Magdalena me slikala prije dvije godine ,fina okolina al cura ne zna uslikati sliku .",kaže on.

Oko toga se slažemo . Magdalena samo telefon zna držati u svom selfie modu .

"Aj aj stani da završimo s ovim",kažem samo da požurim.

Prošetamo mi do jorgovana i Igor stane i posmatra ga .

"Kao da se nešto promijenilo od prošlog puta ",kaže ovaj.

"Možda jer je prošlo 2 godine ,možda to ikono",odgovorim.

Sarkastično se nasmija ,"Sigurno."

Šta sigurno ,Bože dragi . Normalno da jeste . Uf. Ma nema njemu pomoći već vidim.

Stane ovaj seljak pod jorgovan ,nabacio kapuljaču ,ne znam zašto .. kaže da cure vole kad je nabaci.

Iskreno ih i razumijem . Ćelav je ,to je bol gledati u tu glavurdu . Bar ovako kad nabaci kapuljaču može se vidjeti da je sa ove planete.

Islikam ga par puta . Promijeni brat par poza .

Uzeo granu jorgovana i stavi u usta kao krava .. Eh majko .

"Šta fali ,fino je ",progovori dok je vadi iz usta.

Ne kažem ništa ,samo da ovo završim pa da idem kući . Ana me čeka ,uf . Već kasnim pola sata,primjetim dok gledam u sat.

Prođe još desetak minuta i prelije mi se čaša ,"Igore,odoh Ana me čeka."

"Aj aj nek je tebi cura koju znaš od ovog ljeta preča od druga iz detinjstva. Neka neka. ", naljuti se ovaj kao.

Malo će se on duriti ali proćiće ga.

"Aj papa" kažem i odem.

I odem . Sva sreća.

...

Evo me konačno u autobusu . Prođem i sjednem blizu izlaza.

Nakon dve stanice eto ti Vanje .

Prolazi kroz autobus i gleda gdje će da sjedne .

Nemoj ovdje nemoj ovdje molim se svim bogovima.

Primjeti me ,gotovo.

"Oh Marko ,otkud ti ",upita me ona.

I sjedne .

Pa da ,ja čuvao mjesto nekoj babi iz ulice ali nek je ona sjela.

"Ma išao s Igorom negdje . Otkud ti?",kažem.

Nasmije se ,"Fino . Ja idem sa Stevanove utakmice ."

Zaboravih da su najbolji prijatelji .

"Joj da utakmica je bila danas. Čuo sam da su prošli u četvrtfinale ", progovorim da ubijem tišinu.

Klimne glavom da potvrdi moje riječi.

Prošli smo 4 stanice i polako Vanja ustaje.

"Ništa onda ,uživaj i vidimo se na praksi uskoro ", i mahne mi dok izlazi.

"Vidimo se ",kažem.

Nakon dvadeset minuta eto i mene kući.

Otvaram vrata stana i vidim Anu koja jede večeru sa mojima .

Nasmijem joj se i ona mi uzvrati.

"Zdravo familijo",kažem dok prilazim ka stolu.

Priđem Ani i poljubim je .

Okrenem se ostalima ,"Porodico
,prijatno ."

"Hvala Maki ,ajde sjedni da jedeš . Ana i ja smo pravile lazanje. ", kaže mi mama.

Pogledam ih obe sa najvećim osmijehom.

Sjednem i izvadim veliji komad na tanjir .

Uzmem veliki dio i stavim ga u usta .

Najbolji ukus na svijetu .

"Obožavam vas ",kažem dok me one srećnog posmatraju kako uživam.