Bolnička tajna

Nekroza , glukoza i tuberkuloza

Otvaram oči i zapitam se šta radim sa svojim životom.  Kad prije ponedeljak?

Osjetim na sebi poznate ruke momka koji me posmatra, pretpostavljam već dosta dugo.

"Jutro ljubavi", kaže dok polako kreće da me poljubi u čelo.

Nasmejem se i progovorim ,"Cijeli dan smo samo spavali ?"

Janičak klimne glavu I kaže , "Ahaa samo spavali ." Nasmije se.

Pogledam ga i obuhvatim ga u čvrst zagrljaj ,"Vrijeme je da krenem. Bolnica me zove."

Prevrne očima kao inače i čvršće me stegne u zagrljaju , "Ali i ja te trebam . Zar baš moraš?"

Poljubim ga i tiho kažem udaljavajući moje usne od njegovih , "Moram dragi moj . Vidjećemo se poslije."

Polako ustanem do ormara , uzmem odjeću i zaputim se ka vratima.

"Čekaj",vikne Nikolaj.

Okrenem se i čekam šta će sad da lupi.
Bez ijedne progovorene riječi nasmije se gledajući me od glave do pete.

"Nešto si zaboravila?",upita me pa mi potom dobaci ogrtač.

O moj Bože ,pa da . Sinoć ..on i ja .. pogledam sebe ... o moj Boze .

Brzo ga obučem i krenem ka toaletu.

Idiote mogla si krenuti i vidjeti njegove roditelje,sestru ..uff idiote ,govorim sebi.

Bože moj ,ispala sam idiot uff ,promrljam polako zatvarajući vrata.

Osjetim otpor s druge strane i nečiju ruku ,i već pretpostavljam ko je ,"Moraš?"

Tužnim glasom mi odgovori ,"Moram."

Nakon tuširanja, spremim se I uzmem stvari.

"Čuvaj se draga", kaže mi Nikolajeva mama grleći me .

"Hocu",nasmejem se I rukom pozdravim njegovog tatu koji je doručkovao.

Sada stojim u hodniku kod izlaza s Nikolajem koji ne želi da me pusti iz zagrljaja.

"Samo još malo ,mogu oni pričekati ",promrlja on.

"Ajde ajde ne budi dijete . Vidjecemo se kasnije ,svakako izlazimo",kažem dok otvaram vrata.

"Čuvaj se ljubavi i spasi nam par pacijenata danas ",kaže mi Nikolaj dok zatvaram vrata kuće iz koje sam upravo izašla.

...

Izlazim iz autobusa i polako se približavam bolnici .

Ruksak sa stvarima mi polako klizi sa jednog ramena . Ostavim ga da mi visi s jednog ramena ,ne obraćajući pažnju dok se vrata bolnice otvaraju .

Dok prolazim kroz vrata ulaza osjetim poznato koračanje za sobom i to veoma poznato koračanje jednog i jedinog Stefana.

"Poranila si ovo jutra  ",progovori sad već hodajući sa moje desne strane.

Nasmejem se ali već osjetim njegov pogled i ne smijem da mu uzvratim.

Već zna da nešto nije u redu ,on uvijek zna.

"Šta je bilo,zar si plakala?",upita me hvatajući me za rame .

Sad već stojimo u blizini stolica u čekaonici .

Uzima moju torbu i kreće da sjedne na drugi par stolica ispred nas.

Uf Stefane ,zar uvijek moramo da pričamo na ovaj način .. promrljam .

Sjednem pored njega i ćutim .

U glavi mi ide pesma .. Sjedimo za istim stolom ćutiš tii ćutim ja.. Viktorija pobogu smiri se.

"Pričaj ",krene on .

Pogledam sa strane da izbjegnem njegov pogled ,"Fino jutro i tako... Šta ima kod tebe?"

"Ne ne ,govori",kaže Stefan.

"Buk ne mogu to da kažem riječima",kažem iznervirano.

"Nešto je bilo ",zaključio je .

"Stefane ,jesam ja užasna osoba ?", upitam ga .

Iznenadi se pitanjem ,kao da sam ga pitala koliko je 2 puta 2 ..

Rukom prođe kroz kosu ,"Naravno da jesi . Otkad se znamo planiramo da ubijemo nekog a vidi nas sad, radimo kao medicinski tehničari . "

"Sve obrnuto ",nasmijem se.

"Pa da ", odgovori on.

"Zar se loše stvari dešavaju lošim ljudima .Valjda je obrnuto ,koliko znam", upitam ga.

"Izgleda da se I nama dešavaju ..",odgovori on.

Par sekundi tišina koju probije moja hrabrost koja kad tad naiđe.

"Juče su ujaku javili ...",krenem i suze polako kreću ,"Nema ih . Više ih nema ."

Odmah me uvuče u zagrljaj i ne pušta me narednih par minuta našeg razgovora .

"Primi moje saučešće ", kaže Stefan.

Do ovog trenutka sam mislila da sanjam ..da ovo nije stvarnost ali.. Stefan je upravo potvrdio stvarnost .

Gotovo je ,stvarno je ..gotovo.

"Stefane ne znam sta da radim ", progovorim

Jače me privuče sebi ,"Ajde skontaćemo zajedno  ."

"Ne mogu sve ovo podnijeti",kažem.

"Hej polako , tu sam",progovori on dok me drži u zagrljaju.

"Izgubila sam sve osobe koje mi znače", jedva progovorim dok se moje tijelo trese u Stefanovim rukama.

" Ja sam još tu ",kaže Stefan .

Nastavi on ," Nadrogirana Magdalena pobogu , Sofija sa štekom cigara , naš čuveni Igor i jorgovan onaj i bankar Marko , naše ekipice .. svi smo tu za tebe ."

Zagrlim ga još jače nazad .