Bolnička tajna

Ivanova tajna

Vrata su otvorena i na njima vidim osobu koju sam izgubio. Nikolajevu Viktoriju , ona više nije moja . Ono što me najviše boli je činjenica da nije ni bila moja .

Nikolaj pušta njenu ruku i prilazi mi u zagrljaj.

"Srećan rođendan stari moj ,već 18 ",progovori momak za kojim kuca srce koje je jednom kucalo za mene.

"Hvala brate ,hvala ",odgovorim mu i potapšem ga po ramenu.

Nikolaj stane po strani i između Viktorije i mene je samo dva metra udaljenosti.

Tako blizu a ipak tako daleko..

Pre samo par dana smo imali zadnji kontakt i imam osjećaj kao da je prošao cijeli život ,vječnost.

Bez imalo razmišljanja i predomišljaja ,utrči mi u zagrljaj.

Ovo je samo zbog Nikolaja ,pomislim.

Popričao sam sa njim ,neki dan.. Rekao je da želi da riješimo našu 'situaciju ' i ostanemo prijatelji a ne neprijatelji.

Kako god ,sad ,ovaj trenutak je sve što mi je trebalo. Poznate ruke na mojim leđima.

"Srećan rođendan Ivane",kaže ona svojim nježnim glasom.

Osjetim kako se Nikolaj nasmijao i progovori tiho "E tako treba ali ne previše ."

Još zagrljeni ,u našem svijetu ,stojimo dok nas Nikolaj zaobilazi i ulazi u kuću.

"Promjena plana .. Samo se vi grlite dok ja odem da popijem nešto žestoko . Jeger je dobra opcija",kaže on poluglasnim tonom.

"Ne dao ti Bog otac da popiješ nešto žestoko mali ", progovori udaljavajući se od Viktorije prema njemu u kuću.

Vidim cedevitu posebno za njega kao što me je Viktorija zamolila prije par dana . Dok smo još pričali..

"Samo cedevita ",kažem dok pokazujem
na stol ispred nas sa lijeve strane.

Krene Nikolaj za stol iza njega ,gdje se nalazio alkohol . Žestoka pića kako ih Nikolaj zove.

"Prošle sedmice sam ti davao terapiju za tvoje nepravilne kontrakcije srca . Ne dao ti Bog da to sve ode u vodu ", progovorim derajući se jer je muzika preglasna.

Nikolaj se okrene i samo me pogleda , "Jadan ti .. Baš mi te je žao ali kao što vidiš ja sam topp."

Krenem ga skoro pojuriti ,"Daliborka se derala jer sam ti od priče skoro priključio Rankovu 5% glukozu umjesto tvoje fiziološke ufff"

Krene on uz stepenice sa čašom jegera, "Ma opušteno brate moj."

"NIKOLAJ" proderem se i krenem trčati uz stepenice.

...

"Ivana ,ženo polako . Duga je noć ",kažem curi koja me vuče za ruku ka mojoj sobi.

"Nije nam dovoljna samo jedna noć ,znaš i sam ",kaže ona .

Nije u krivu ako išta .

Zaustavim se i povučem je za ruku ka sebi u zagrljaj .

Ona sva iznenađena pogleda u mene, "Šta je ovo?"

"Trebalo mi je ..znaš rođendan mi je ", lupim nešto.

Nasmije se i progovori nakon koju sekundu," Ajmo sad. "

Krene otvarati vrata okrenuta leđima ka njima i povuče me u poljubac .

Taj osjećaj . Na trenutak sam se vratio par dana ,kad sam poljubio Viktoriju .

Ivanin strastveni poljubac i njena ruka koja klizi kroz moju kosu ipak ne mogu da budu bolji od Viktorije .

Nikad neće biti .

U trenutku Ivana me pogleda i udalji svoje usne od mojih skretajući pogled na moja prsa.

"Ovo ćemo da uklonimo",progovori šapatom dok lagano skida majicu sa mene i rukom pravi tragove po mom bicepsu ostavljajući otisak njenih usana .

Sve bih dao da je Viktorija .

Užasna sam osoba i to znam ali moje srce je od toliko djevojaka ipak izabralo Viktoriju.

Moram Ivani to reći . Odmah ,što prije.. nekad.

Misli mi lutaju u nedođiju dok vraća svoje usne na moje .

Ovo ipak i nije toliko loše a nije ni počelo . Samo jedna noć ,pomislim.

Skrenem pogled na njenu crnu haljinu i krenem da spuštam rukave sa njenih ramena .

"Ivane ",progovori ona .

"Spreman?"

Nasmijem se ,"Rođen spreman ."

Polako otvara vrata moje dobro poznate sobe . Mračno je ,svijetla su ugašena .

Idalje u poljupcu polako koračamo ,zatvarajući našim tijelima vrata za nama.

"Ko je to ", čujem dobro poznati glas .

"Malo privatnosti ne bi bilo loše",progovori još jedan dobro poznati glas.

Hitro rukom potražim na zidu da upalim svijetlo .

Šta se ovdje dešava . Ne ne ,znam šta se dešava ... ali zašto baš meni?

Sklopim oči i proklinjem svoj prokleti rođendan.

"Ivane?", osjetim Viktorijin razočarani glas kako mi bruji u glavi dok pokušavam da nestanem.

"Viktorija ",progovorim tiho.

"Ivana ,šta ćeš ti tu?" ,upita je Viktorija.

Ivana pogleda u mene i ja konačno u nju . Na šta ličimo nas dvoje ?

Nagovjestim joj da popravi haljinu dok ja otvaram fioku da uzmem majicu .

Prva majica koja mi je dospjela u ruke je od Viktorije. Poklon za prošli rođendan.

"Čuvamo tajne Ivane?",upita me Nikolaj.

"Čuvamo nego šta nego čuvamo",progovorim .

Uzdahnem i kažem ,"Dok je u pijanom stanju? Viktorija pobogu?"

Nasmije se ,"Zamjenila sam bocu jegera sa cedevitom . Ne brini se za mog dečka već za svoju curu ."

Kap koja je prelila sve . Ljubomora , ljutnja ,bijes . Sve . Nada je isparila ovog trenutka.

"Naravno i ako bih vas mogao zamoliti da napustite ovaj prostor ,moja soba znate ",kažem dok se pravim da mi nije stalo do nje .

Jeste ,stalo mi je ali me više ništa ne zanima.