Strah

153 8 2
                                    

Kada se nadjemo u njegovoj sobi on ode do svog ormara te izvuce trenerku i duksericu.

"Izvoli", pruzi mi, a zatim izvuce jos jedan par trenerki i majicu za sebe.

"Presvuci se, idem ja do kupatila", izgovori pomalo neraspolozeno.

Klimnem glavom i kada on izadje presvucem se na brzinu. Vino je pocelo da me hvata i vec sam osecala kako mi se prispavalo.
Mokru kosu protresem i pustim da se osusi. Kada izadjem u hodnik primetim kako su ljudi polako poceli da napustaju zurku. Brzim koracima krenem ka dvoristu kada ugledam Matijasa usput.

Namrsti se.
"Mokra ti je kosa. Gde ces?", izgovori stajuci ispred mene.

"Moram da nadjem Minu, pomeri se", promrmljam.

"Ona je otisla. Rekla je da ce te pozvati sutra i ispracati ti ostatak?", zbunjeno izgovori jer nije imao pojma o cemu se radi.

Klimnem glavom i uzdahnem. Pogledam okolo i primetim kako su case i plasticni tanjiri razbacani po celoj kuci i dvoristu.

"Pomoci cu ti da raspremis ovo", kazem dok pocnem skupljati plasticne case.

Matijas otvori fioku i izvuce fen.

"Prvo kosa. Nemoj jos i ti da mi ne dodjes u ponedeljak na posao", doda.

"Propasce ti firma bez mene", dobacim kroz salu te odem u dnevni boravak. Posle petnaestak minuta susenja kose nastavila sam sa pomaganjem i ubrzo je sve bilo sredjeno i svo djubre pobacano.

Umorno se srusim na kauc. Iako je bilo poprilicno kasno, san mi nije dolazio na oci.

"Mozes da prespavas ovde", oglasi se Matijas i smesti se pored mene.

"Molim?", zbunjeno ga pogledam. Zapravo sam planirala da krenem kuci.

"Ne mozes sama u ovo vreme da se vracas, a ja sam iskreno malo vise popio kako bih te odbacio kolima. Jebi ga nisam znao da ce ispasti ovakva situacija", kaze.

Ne odgovorim nista vec samo klimnem glavom.

Obgrlim kolena i naslonim glavu na njih. Kako cu reci Nikolini za Iana? To ce je slomiti..
Zamisljeno pogledam u Matijasa. Da li on zna?

"O cemu razmisljas?", upita kada primeti kako ga gledam.

Uzdahnem neraspolozeno razmisljajuci da li da mu kazem.

"Zanima me..u kakvim ste odnosima ti i Ian? Mislim, je l ste bas bliski?", spetljam se.

On pomalo zbunjeno pogleda u mene.
"I nismo bas. Druzimo se povremeno, kada se spoji neko vece drustvo ili na nekim desavanjima. Nista preterano", slegne ramenima i ucuti. Zatim nastupi tisina.

"Ian vara Nikolinu", tiho prevalim preko jezika.

"Zezas? Otkud ti to?", iznenadjeno me pogleda.

"Mina mi je rekla.. bila je na dejtu sa njim", promrmljam.

"Kakav kreten..", izgovori razocarano.

"Sta mu je to trebalo? Nikolina je bas slatka devojka", doda.

"Predivna je", slozim se sa njim.

"Ne znam kako cu joj reci..", potisteno promrmljam jer znam da ce joj to srusiti sve.

"Moraces. Nije lako, ali bolje da sazna od tebe nego da se sve to odugovlaci"

"U pravu si", kazem razmisljajuci o sutrasnjem danu.

"Kako to da ti nemas nekog?", izleti mi pitanje te se ugrizem za jezik.

"Nikada me veze nisu nesto preterano privlacile. Posvecen sam poslu, gledam da poboljsam stvari tamo.. ljubav mi nikada nije bila nesto bitna", pogleda me

"Ljubav ne moze da ne bude bitna", prevrnem ocima.

"Ne razmisljam srcem vec mozgom. Ne vezujem se preterano za osobe", doda

Posle toga ucutim shvatajuci da ne bi trebalo da ga dalje ispitujem.

"Kada vec postavljamo pitanja, kako to da se plasis vode?", okrene se prema meni.

"Ne plasim se vode, vec dubine. Kada ne mogu da dotaknem dno hvata me panika i gubim se", skrenem pogled ka podu.

"Ja..kada sam bila mala odvojila sam se od roditelja na moru. Bila sam nestasno dete i htela sam da sve bude po mom. Dok su me oni trazili po plazi ja sam za to vreme usla u vodu i ubrzo me je potopio talas. Spasioci su me izvukli iz vode..i jedva su me spasili. Dali su mi vestacko disanje i usput slomili jedan prsljen na rebru.. cula sam da se to cesto desava kod dece prilikom vestackog disanja", objasnim mu kada osetim da mi se malo primakao.

"Zao mi je zbog toga. Sigurno si se mnogo uplasila", zagleda se u moje oci.

"Mhm", promrmljam.
"Nisam ti se zahvalila za ovo spasavanje od danas", prisetim se te se on nasmeje.

"Falilo je samo vestacko disanje", prokomentarise kroz salu te ga ja blago udarim laktom.

Bacim pogled na sat i primetim da je vec 4 ujutru.
"Trebala bih polako na spavanje. Sutra me ceka tezak dan", promrmljam dok zevam.

"Mozes da spavas u gostinjskoj sobi. Ovamo je"

Ustanem i podjem za njim. Otvori vrata sobe a zatim izvuce posteljinu i jastuk.

"Hvala ti..laku noc", izgovorim na ivici da zaspim.

"Lepo spavaj", pozdravi me i izadje napolje.

Ususkam se u meku posteljinu i ubrzo utonem u san

Zamrsena osecanjaWhere stories live. Discover now