Cijena moći

Ususret nadi

Uđe široko raširenih ruku i nakloni se publici. S velikim osmijehom na licu stupi naprijed, pritom umaljajući crveni tepih blatom s čizama. Straža htjede na nju da skoči, no jedna moćna gesta zaustaviše njihove nakane. Samo stajaše muko u svojim oklopima s kopljima u ruci, gledajuć' mladu damu u zelenim dronjcima kako prilazi njihovom Visočanstvu. U ovaj čas, u središtu naše države Banske, pred licem i voljom njezine moći ne pade ničice mala žena, već stane ravnodušno, motreć' ga s velikom radošću. Lice se ne zgrozi, već pomalo ščudi, pogledom prijeđe po ženici te digne visoko bradu. Sa zlatnoga trona, velike visine, kraljica digne dug svoj prst i uperi ga dolje, u lice ženino.

,,Zbori.'', kratko će i jasno.

,,Zato i dođoh, na krajeva kraju.'', odgovori žena, ,,Znano mi je dobro kolika je šteta i kolika će tek biti.''

,,O čemu će ova?'', raspravljaše međusobno straža. Kraljičin savjetnik, stariji čovjek niska rasta, duge sijede brade i lica puno bora, koji stajaše podno trona, namršti se, no ništa ne rekne. Čekaše dozvolu svoje gospodarice. Kraljica obrvu digne i začuđeno upita.

,,Ne znam o čemu i na što ukazuješ, no poštedi me igrarija i zagonetki. Prijeđi na stvar i znaj da što god kažeš i progovoriš ne ide nužno u korist tvoju.''

,,Veličanstvo, zar je uistinu toliko loš-'', krene upitati starac, no prekine ga gospodaričin prst. Utihne dvor. Ženica se nasmiješeno ogleda.

,,Vaša Visosti, znam da su ovo ogavna vremena, al' da ste toliko očajni da puštate smrtnike s ulice da Vam daju i najmanji tračak nade, to nisam očekivala.'', podlo se nasmiješi žena. Kraljica u sebi utihne gnjev. Ne suzdrži se dovoljno da ne lupi šakom o tron. Straža se pobudi i uperi u ženu koplja, no mirna glasa, također sa smiješkom, kraljica prozbori.

,,Čim ste ušli kroz moja vrata mijedna, znah da niste obična žena.''

,,Dopustite onda'', reče žena, ,,Zora mi je ime, suvišna su prezimena.  Dođoh ovdje, na dvor Vaš, da donesem narodu nadu.'', izvadi Zora svitak svezan pozlaćenim rupcem, ,,U mojoj šaci leži lijek.''

Kraljica skoči s trona, straža se digne i starac poviče:  ,,UBI VJEŠTICU, VADI BAKLJE!!!''

,,Alo, alo, nećemo sad naglo.'', smiruje ih Zora, ,,Da išta znate o zlu koje vas hara, biste mi sad noge ljubili.'' Umiri se dvor i u Zoru zagleda. Strah od nepoznatog i dalje im igraše srcima.

,,Molim te onda, vještice.''

,,Čarobnica, Vaše Visočanstvo. Za razliku od vještica, ja ne crpim snagu s izvora zla, od kud ova pošast teče.''

,,Hoćeš reći...''

,,Ova kuga, što već pola godine kolje po državi našoj, nije osveta prirode nit' kazna boga, već kletva nekog tko se poigrava sa silama višim.''

,,Znači...''

,,Magija, čarolija, kakogod to želite zvati. Sve pohvale Visosti, istina je što narod veli. Uistinu ste staloženi i mudri. Iznimno brzo zaključujete.'' 

Kraljicu zateknu čarobničine riječi, ne znajuć' da ih uzme ka srcu gorko ili milo.

,, Kako bilo", čarobnica nastavi, ,, neima za svaku bolest lijeka, no za kletvu ima. Možda se s vatrom ne radi tako, no magija je magijom bije. Ako je kletve, onda je i za kletvu kletve! A svitak ovaj, zbog kojeg skočiste u panici i strahu, upravo to jest. Zato bolje klikćite i radujte se, narode!", čarobnica svrši radosnim povikom. 

Dvor ostade u čudu. Nada im zasjaše u očima. No trgne se kraljica i razbistri glavu. Magija nije nešto čemu se može slijepo vjerovati. Možda može donijeti svjetlo, no također i tamu. Znala je ona i to bome dobro. Ipak je, ako čarobnica istinu kazuje, ona krivac za kugu ovu. Zato uze čas da promisli i mudrošću svojom rješenje nađe. Zatim se s trona digne, svilen zelen ogrtač obriše joj tlo pod nogama, izvadi sjajan mač iz korica i uperi ga u čarobnicu. Stražari jedva uhvatiše dah. Starac gledaše u čudu. Zora se više ne smiješi dok joj oštrica u oči gleda.

,,Zoro čarobnice'', svečano izusti ,, ako zaista istinu zboriš, ti si naroda našeg posljednja nada. Zato ostani na dvoru mome, nauči nas liječiti silama višim, no ako i to propadne, znaj da na tebe krivnja sva pada. Ne samo da ćeš izdati jezero ljudskih života, već i samo njegovo vodstvo. A pate oni koji njega izdaše ili izdati pokušaše. Dokle god se ne dokažeš, pod zaštitom si mojom, zato ako itko pokuša tvoju čast bilo kako raniti, znat će da ih čeka Vere kraljice sud." 

Na znak Zora klekne te joj kraljica mačem ramena pogladi.