Cijena moći

Čija ruka ovdje kolo vodi?

,,No, krenimo onda, što još tu stojimo?'', usklikne Radoslav, ,, Nek' nam čarobnica pokaže taj takozvani lijek. Narod čeka!''

,,Knez je upravu, sve više vremena gubimo.'', ustvrdi kraljica. ,,Zoro, kada ćete i kako ćete? Za Vaše dobro bilo bi da počnete odmah'' reče kraljica s trunkom prijetnje.

,,Visočanstvo Vaše i druže kneže,'', nakloni se Zora kratko, ,, u potpunosti se slažem s Vama. Spremna sam kad i Vi ste. Samo, trebali bismo negdje malo...samotnije. Dalje od očiju dvora i puka. Sami rekoste da moj zanat nije nešto s čim bi se šaliti dalo, mogu nastati čuda svakojaka. Stoga, negdje sigurno bilo bi savršeno. Možda toranj ili tamnica?''

Zamisli se Vera na čarobničin prijedlog.

,,Također, došao bi dobro netko, također od moga zanata. Imate li možda na dvoru čarobnjaka? Kol'ko meni je znano, svaki dvor ga ima. Ili su to samo proste priče?'' upita Zora razigrana srca.

Mada su vremena bila teška, atmosfera napeta, a okolnosti rizične, njena pogotovo, no ona bijaše nekako i dalje sretna, vesela i uzbuđena u licu. Kako da ne bi, kad stajaše na litici strmoglavoj. Mogla bi svakog časa pasti i umrijeti od kraljičine ruke, biti optužena za poigravanje s vlašću i narodnu izdaju. A mogla bi i ustati na noge, ukopati se u kruto tlo i ne samo spasit narod, već i njegovu slavu steć'. Zamisli se nakratko i vidi kako u otmjenoj odori stoji, nadomak njezina Visočanstva te odredbe daje vlastelinima nižim, kako je sluge hrane grožđem dok u sjeni vinograda leži i kako najslavniji umjetnici njezine kipove klešu, a trubaduri o njoj skladaju epe. No u trenu trgne se iz mašte i zgrozi sama sebi.

,,Pak nije ovo cilj pothvata moga, čemu sada misli ove?'' upita joj podsvijest moral i dušu. Odmah joj oči napusti veselje i sada poprimiše sjaj kraljičinih. A one zapravo uopće ne sjaše jer ih zamagli  neznan osjećaj, osjećaj što joj težak teret na srce liježe.

,,Na žalost našu, Zoro, na dvoru neimamo čarobnjaka, barem ne više. Tragično je napustio ovaj svijet.'', izusti kraljica gledajuć' u pod.

,,Šteta velika.'', nadoda starac savjetnik, mada za to dopuštenja nije dobio.

 ,,Jest da biva star, no ta mudrost i sva ta znanja odlepršaše u vjetar. A nije ni poginuo smrću časnom. Izašo je, ima tome nedjelje tri-četiri, za olujna vremena, na tornja svojeg sam vrh! Jest da bio je mudar i star, no bome bijaše i lud! Što je radio tamo gore, nitko ne zna. Da nije pokušao razgovarati s bozima? Od njih tražiti za kugu ovu lijeka? Ili pak, iz razloga nekog, zaustaviti kišu? Ah, ti magični ljudi, nikad ih razumio nijesam i bome ih nikad razumijet' ni neću. Oh moj Svarune, kud si nam tako rano otišo... '

,,SVATOPLUČE'', gromko riknu Vera kraljica. 

Zori i knezu u žilama krv se sledi. Na dvoru ostade muk.

,,Zar Vas moram podsjećati, po tko zna koji put, da na dvoru, ko zbori, kad zbori i hoće li da zbori, odlučujem ja?! Kad ja zborim, cijeli zbor je muk. Kad ja ne zborim i onda je muk. Jedino kad ja izustim da propjeva, onda se pjesma dvorom lije!'' odzvoni jeka pa nastane glas tišine. 

Ne usudi se nitko, nit golub na prozoru guknu, nit trepne oko, nit srce kucne. Još ostade muk, svi sleđeni stajaše. Cijeli dvor izgledaše kao jedna velika igra drvene Marije. Tako svi bivaju u tišini, dok kraljica duboko ne izdahne. Podigne glavu s ruke i okrene je Svatopluku starcu. On još bijaše uplašen. U licu suzdržan, no okom oprezan mogao je vidjeti kako mu se ispod halje noge tresu.

,,Svatopluče...kneže...čarobnice...dvore... Bojat se nemojte, nijema od mene straha. Ispričavam se, vremena su takva da iz čovjeka najgore iznesu. Samo, a ovo ponavljat neću, pamtite tko ovdje moć ima. Jest da je sudbina naša u vašim rukama, no pamtite dobro tko vas na dlanu drži. Jest da magijom ovdje jedino rukuje Zora, a da Radoslav, naš knez, jedini je može obuzdati, no pamtite dobro čija ruku, čiji stisak drži naciju. I vazda na umu imajte, da taj stisak potezom jednim krši sve gnjide.''

Radoslav i Zora potvrdu kimnu glavama. Svatopluku smire se koljena.