BITTER LOVE

BITTER LOVE 1.DIO

Ispred stana me već čekala Lory. Uvijek lijepo sređena sa osmijehom od uha do uha. Duge smeđe kose i kestenjasto smeđim očima. Ona nije bila niti sitna, niti krupna bez obzira što je imala poveće poprsje i jače butine kao ja. Bila je u nekoj savršenoj sredini koju rijetko tko u današnje vrijeme može imati. Tako da sve što ona obuče i stavi na sebe, uvijek joj predivno stoji. Kao krojeno po njenim mjerama.

"Opet kasniš J bez obzira što sam ti javila da sam blizu."-Kaže mi. "Znam da kasnim, ali i sama znaš koliko mi je teško odvojiti se od kreveta svako jutro."-Rekla sam joj s osmijehom. "Sve ja to razumijem, ali htjela bi doživjeti dan kada ćeš ti čekati mene, a ne ja tebe."- Kaže mi dok uzvraća osmijeh. "To je draga moja nemoguća misija."-Rekla sam joj dok me ona samo pogledala ispod oka i pokazala rukom da moramo krenuti prema faksu.

/LORY'S P.O.V/

Hodajući prema faksu dok se Jade kao i uvijek žalila na faks i obaveze, na autobusnoj stanici ugledala sam mušku meni poznatu osobu. Visok dečko smeđe kose, zelenih očiju i vitko mišićavog tijela, divnog osmijeha sada mi je zadavao glavobolju jer ne znam od kuda ga poznajem. Spušta kofer iz auta i okreće se prema meni. Pogleda me i mahne. Meni još uvijek ne dolazi do pamćenja od kuda se mi znamo. Ubrzanim koracima dolazi do nas, pa nas pozdravi.

 "Hej Lory. Nismo se dugo vidjeli."-Kaže mi, ja ostajem zbunjena kao i Jade. "Što je? Zar me se ne sjećaš?"-Upita me. "Oprosti, ali stvarno ne."-Kažem mu nazad. "Lory to sam ja, Dylan Jones. Godinama smo bili susjedi jedan drugome."-Kaže mi, a mene sjećanja vraćaju nazad. Dylan Jones. Onaj mali Dylan Jones s kojim sam se igrala u pijesku i koji me učio udarati zbog samoobrane, igrao se autićima sa mnom jer me lutke nisu zanimale i još neke stvari kojih se trenutno ne mogu sjetiti.

"Isuse Dylan! Pa nisam te prepoznala nakon toliko vremena. Pa što radiš tu?"-Upitala sam ga. "Bilo mi je dosta posla u Europi, pa sam se odlučio vratiti nazad u Miami."-Rekao je. "Baš mi je drago da te vidim nakon dugo vremena."-Kažem mu sa smiješkom. "Također, a tko je ovo?"-Upita me i pokaže rukom na Jade. "To je Jade. Jade Smith. Nekada se igrala sa nama kada smo bili manji. Zar je se ne sjećaš?"-Upitam ga. "Ne, barem mi sada ne dolazi do glave, ali drago mi je što se susrećemo opet."-Kaže joj dok joj pruži ruku, a Jade nepomično stoji na mjestu.