Kišna Glista

7 2 0
                                    

Krici greha postaju sve glasniji,
Duša se čuje samo u šapatu.
Ljudi greh uzimaju,
A dušu ubijaju.

Svi mi znamo da smo grešni,
Da su naši gresi večni.
Nekada smo sanjali heroje,
Sad se plašimo njihovih senki.

Sve to beše nekada davno,
Zaboravljeno, zamagljeno.
Učili su nas da budemo skromni,
A sada je skromnost samo laž.

Sve ono što nismo želeli,
Sada postaje sve što tražimo.
Učili jesmo,
Ali naučili nismo.

I posle se pitaju: "Zašto samoubistvo?"
Kada se život pretvorio
U kišnu, isečenu glistu.
Svi misle – živa je ona,

A ona bori se,
Do poslednjeg atoma.
Zanimljivo je gledati ljudske igre,
Glistu gledaju, dok se smeškaju.

Ali oni su ti koji su je isekli,
Verujući da može preživeti.
Da li je ovo poslednji pokušaj?
Hoće li se konačno prelomiti?

LjudiOnde histórias criam vida. Descubra agora