S druge strane jezera

Polazak i dolazak

8. 7. 2015. Lagano sam otvorio oči. Bio sam budan i spreman za podnevni polazak. Osjećao sam laganu euforiju i ushićenost. Ustao sam se iz kreveta u 9 i pol sati. Doručkovao sam čokoladne pahuljice jer me od teže hrane zna uhvatiti mučnina a o gorem da ne govorim.

Mama mi je spremila torbu i stvari koje ću nositi na čemu sam joj zahvalan. Stalno mi je govorila o opasnostima koje me mogu snaći kao što su zmije, pčele, blablabla... Pola njezinog govora uopće nisam čuo. Zašto? Pa možda jer imam 15 GODINA!

Nakon sveukupne pripreme uhvatio sam se mobitela te na njemu visio sve dok se na ulaznim vratima mog stana na 2. kata nije oglasilo zvono. Naglo sam podigao glavu te potrčao do vrata. Oduševljeno sam ih otvorio.

Ispred mene su stajali Ella i njen tata Eric. "Jesi spreman?", upitala me Ella smješeći se. Imala je divan osmjeh. "Jesam, sve je spremno... jedva čekam", odgovorio sam sav u uzbuđenju, "i ja", odgovorila je ona ne skidajući osmjeh s usta. Zatim se kraj mene pojavila moja mama. "Bok, kako si Ella?", upitala je, "super, vi?", vratila je Ella, "dobro sam, znači sve spremno za polazak?", "da, ostali su dolje, čekaju Maxa", odgovorio je Ellin otac gledajući me sa smješkom, "ja sam spreman", rekao sam gledajući mamu u oči. Zagrlio sam je, a onda je prišao tata te sam i njega zagrlio. Pozdravio sam ih i lijepo smo se rastali.

Na ulasku u automobil dotrčala mi je majka i pružila mi sunčane naočale. "Uh, zaboravio si svoje naočale, evo ti", zadihano je izgovorila, ali sam znao da nije sišla da mi da naočale već da se zadnji put pozdravi sa mnom pred odlazak. O Bože!

Napokon se začuo motor auta i krenuli smo! Ella je sjedila na prednjem sjedalu, Sam pored lijevog prozora, Brian pored Sam, Toby pokraj njega a ja do Tobya, odnosno pored desnog prozora.

Prolazili smo kilometre i kilometre. Vožnja od 45 minuta nije bila dosadna. Pričali smo viceve, smijali se, jeli grickalice. Brzo je proletjelo.

Kad smo ugledali prekrasnu prirodu odmah smo shvatili da smo stigli na odredište. Ugledao sam nekog čovjeka na rubu šume koja je u blizini kuće preko jezera u daljini. Nisam mu vidio lice, bio je sav crn a i daleko od mojih očiju. Nisam puno držao pogled na njemu, više me zanimao krajolik.

Gosp. Eric je parkirao svoj auto pored vikendice. Vikendica je stvarno bila lijepa. S vana je bila plave boje, balkonom ograđenim izrezbarenom drvenom ogradom. Na vratima su bila četiri mala prozora zamagljenog stakla u obliku pravokutnika, a dvorište je bilo puno cvijeća i jako lijepih grmova.

Unutra je kuća bila pomalo starinski uređena. Imala je još jedan kat. Kreveti su bili udobni iako su malo škripali. S balkona na katu vidi se prekrasno jezero te planine u pozadini. Nešto predivno. Stvarno wow!

Raspremili smo se. Ostavili smo stvari u sobama u kojim spavamo te izišli van. Sjeo sam za stol u dvorištu. Pio sam čašu limunade dok je Ella pričala o ljepotama ovog mjesta i gdje se sve možemo prošetati te što je sve zanimljivo za vidjeti.

Nakon pića i priče, Ella i Sam su ušle u kuću, dok smo se nas trojica otšetali do obale jezera. Sišli smo do drvene platforme koje je bila oko 20 centimetara iznad vode. Bilo je oko 1 sat popodne. Izuo sam papuče kao i Brian te uronio noge u vodu. Voda nije bila hladna, a niti zrak nije bio vruć. Sunce je grijalo ali pirkao je lagani povjetarac.

"Mogli bi se okupati, jezero je sjajno!", oduševljeno je predložio Brian, "Da, dobra ideja, hajdemo se presvući", dodao sam i istog trena izvadio noge iz vode, obuo papuče te potrčao za Brianom koji je uvijek bio brži od mene. "A ti, Toby, ideš li ili ne?", upitao sam prijatelja Tobya želi li i on uskočiti u vodu, "Ma neda mi se, kasnije ću", odgovorio mi je, "ok, kako hoćeš", završio sam razgovor te otrčao do kuće.

Ušao sam u svoju sobu i uzeo kupaći šorc. U WC-u sam se presvukao i potrčao prema jezeru. Tamo je Brian već bio u vodi. Zaplivao sam do njega. Zovnuo sam ga te mu mahnuo. Vratio je mahanjem ali nije ništa rekao. Voda je bila stvarno super.

Dok sam bio u jezeru i održavao glavu iznad vode, pogled mi je stao na prikazi u crnoj koja je stajala na obali s druge strane. Jako je sličio onome kojeg sam primjetio kad smo stigli ovamo, ali ovaj kao da je bio malo deblji. Tek mi je sad postalo sumnjivo njihovo pojavljivanje.

Izišao sam iz jezera, a ubrzo i Brian. "Uh, ovo je predobro, čovječe", izgovorio je on izdahnuvši u isto vrijeme kad je sjeo na platformu, "slažem se", "nego otiđi do kuće i zovni cure da nam se pridruže", rekao mi je Brian pa sam se ustao i otišao po Ellu i Sam.

Kad sam ušao počeo sam dozivati djevojke. Brzo su sišle s kata i upitale me: "Što je, zašto nas zoveš", zabrinuto me upitala Sam, "Ja i Brian vas pozivamo da nam se pridružite u kupanju na jezeru", odgovorio sam joj, "o dobra ideja, a je li hladna voda?", "ma ne, voda je super, hajde, požurite!", gestikulirao sam rukom.

Zajedno smo se kupali. Čak je i Toby ušao u vodu. Ella je ponijela masku za ronjenje pa je razgledavala jezero ispod površine. No, odjedanput je naglo izronila i zaderala se: "Ljudi, hej! Nešto sam pronašla!"