Double Life (Liam Payne)

1. /FIRST DAY AT SCHOOL/

Iz čvrstog sna budi me tupi udarac u mojoj sobi, ali odlučujem to zanemariti i okrećem se na drugu stranu na krevetu. Sljedeće što čujem je glasan vrisak odmah pored mog uha kojeg sam iste sekunde prepoznala. Moj naporni perverzni stariji brat James.

- Jay molim te još pet minuta – govorim svom dosadnom bratu. On misli da svi mogu ustajat rano kao on.

- Ana molim te ustani znaš da ću zakasnit na posao ako ne krenemo odmah. - Moj brat je građevinski arhitekt, jedan od najpoznatijih u Engleskoj. Naslijedio je firmu našeg oca nakon što je navršio 20 godina prije 2 mjeseca i mogu reći da je od onda firma puno napredovala.

- Oprosti, samo mi daj malo vremena da se spremim, uredu? – ustajem i odlazim u kupaonicu koja se nalazi u mojoj sobi i zatvaram vrata prije nego Jay uspije odgovoriti. Obavljam svoju uobičajenu jutarnju rutinu te nanosim samo malo maskare na oči i lagano prozirno sjajilo za usne. Uzimam svoje naočale i aparatić za zube. Najvjerovatnije se pitate zašto nosim naočale umjesto da stavljam leće? To vam je zapravo jako duga priča, saznat ćete ubrzo. Kada se vratim u sobu vidim da nema Jamesa, vjerovatno je izašao napraviti nam doručak. Nakon što je Jay navršio 20 i krenuo raditi u firmi odlučili smo si iznajmiti stan u Londonu jer je meni bliže škola a i Jayu posao. Roditelji nam i dalje žive u Northhamptonu, našem rodnom gradu sjeverno od Londona. Moje razmišljanje prekida kucanje na vratima.

- Ana jesi li gotova? – Jay proviruje u sobu.

- Evo samo da se obučem. –

- Okey, doručak je gotov. Požuri da možemo krenut. –

- Dolazim za 5 minuta – nakon što mu odgovorim Jay zatvara vrata te me pušta da se sredim do kraja. Otvaram svoj dragocjeni ormar, koji je pretrpan odjećom. Morat ću zamolit Jamesa da mi kupi veći, ovaj definitivno nije dovoljan. Iz ormara izvlačim svoje svijetlo plave poderane traperice, plavu kariranu koš i svoje niske bijele starke. Prije nego napustim sobu zgrabim svoj crni adidasov ruksak koji je poprilično lagan jer je prvi dan a i završna sam godina tako da nemam mnogo knjiga.

***

James me ostavlja ispred visoke, meni dobro poznate, zgrade i odlazi u svom crnom kabrioletu. A sada najteži dio, kako lagati cijelom razredu. Ali učinit ću sve za ono što volim i neću odustat od toga. Osjetim vibriranje svog bijelog Iphone 6 u džepu svojih boyfriendica te ga vadim da bi se mogla javit.

- Halo – zašto sam ponovno zaboravila pogledati tko me zove?

- Bok Ana, ovdje Simon – ohh, Simon je inače moj menadžer.

- Hej Simon, nešto bitno kada me zoveš ovako rano?- Inače me nikada ne zove prijepodneva tako da je ovo čudno.

- Zapravo da...danas u 8 sati poslijepodne imaš koncert na glavnom trgu Londona, hoće li ti to biti problem?- Ovoga me bilo strah, šta ako se netko pojavi iz škole i prepozna me?!

- Ne nije mi problem, ali što ako se pojavi netko iz moje škole i prepozna me. Ne želim, barem ne još, da znaju za moju karijeru jer nebi mogla izdržat pritisak od svih u školi kad saznaju, nadam se da me razumiješ. – Stvarno me toga strah, želim se nastaviti družiti sa svojim malim društvom kao i nekad.

- Rekao sam ti već da ne brineš oko toga ti si kao dvije različite ličnosti kada skineš aparatić i naočale. Vjeruj mi sigurna si, a kada ti budeš mislila da je došlo vrijeme da saznaju onda će i saznati.- Uspjeo me smirit ovim i znam da je u pravu.

- Dobro bit ću tamo oko 7-

- Poslat ću auto po tebe, obuci nešto jednostavno tamo će te vizažisti sredit i molim te, samo se opusti sve će biti u redu, vjeruj mi. –

- Okey, bit ću spremna. Vidimo se onda navečer. Čao Simon-

- Čao Ana- prekinem poziv i nastavim put prema školi ispred koje me čekaju Karlo i Tina. Oni su moji najbolji prijatelji i idemo zajedno u razred. Zapravo oni su mi jedini prijatelji u ovoj školi već četvrtu godinu. Kada me je Tina ugledala potrčala mi je u zagrljaj kao i Karlo, Isuse kako su mi falili a nismo se vidjeli svega tjedan dana od mog prošlog koncerta.

- Djevojko, dobro za šta tebi služi tvoj mobiteli- Karlo me čvrsto zagrli te ostavi sitan poljubac na mom obrazu.

-Sorry Karlo, znaš kako mi je raspored natrpa, stvarno nisam ni pogledala mobitel od prošlog ponedjeljka. Cijeli tjedan trčim na tonske probe pa dogovori s menadžerom. – Ovaj tjedan je bio potpuno uobičajen, već mjesec i pol nisam spavala i odmorila kako treba.

- Ne brini Ana razumijemo te, nego s kim si toliko razgovarala- Tina kao i obično počinje sa svojim ispitivanjem.

- Simon me je zvao, danas u 8 imam koncert na glavnom trgu Londona. Bilo bi mi stvarno jako drago da dođete.- Njih dvoje su mi najveća podrška i obožavam kada ih mogu vidjeti u prvim redovima kako skaču s mojim fanovima.

-Naravno draga, znaš da ne propuštamo ni jedan koncert. Mi smo tvoja dva najveća fana jer tako Karlo?- izmjenjivali su zaljubljene poglede. Još ne razumijem zašto se boje priznati svoje osjećaje. Bili bi stvarno presladak par.

- Još pitaš? Bit ćemo tamo oko pola 8 pa ćemo svratiti do tebe u backstage.- Karlo je napokon maknuo pogled s Tine i odgovorio mi s ogromnim osmjehom na licu.

***

U školi je prošlo prilično dobro, učitelji nisu bili toliko dosadni. Svi su povjerovali u moju priču kako sam bila kod djeda i bake u Brazilu u Sao Paulu. Drago mi je da je tako ispalo jer nisam dobra u laganju. Eh a sad mislim da je vrijeme da vam napokon ispričam svoju priču. Sve je počelo prije mjesec i pol kada sam dobila poruku s nepoznatog broja u kojoj je pisalo:

Poštovana Anastazia Sarah Smith.

Bila bi Nam čast kada bi u ponedjeljak 20.7. u 10:00 am mogli doći u Greenwell Entertainment. Na youtube-u smo primijetili vaše videozapise i vaše covere od Selene Gomez i zaista smo impresionirani vašim glasom.

S poštovanjem Simon Cowell

U ponedjeljak sam posjetila tu izdavačku kuću i rekli su mi da bi bili jako sretni kada bi htjela potpisati ugovor od pet godina i da bi Simon bio moj menadžer. Naravno da sam pristala i potpisala, nakon t toga u vrlo kratkom roku sam snimila svoj prvi singl i nakon samo par sati bio je no.1 u Velikoj Britaniji. Moja karijera je svakim danom rasla i sada nakon samo mjesec i pol sam poznata širom svijeta. No vjerovatno se pitate kako moja škola to ne zna? Na samom početku nisam bila svjesna i nisam puno obratila pažnju na vrlo bitnu stvar. Što kada mediji doznaju za moj privatan život? Odlučila sam da je najbolje da zaštitim svoju privatnost koliko mogu te sam počela voditi „dvostruki život". U svojoj školi sam i dalje ostala samo u društvu Karla i Tine, počela sam nositi naočale i aparatić, vezati svoju dugu kosu i oblačiti široku odjeću. I to sve samo kako bi uspjela prekriti što više, ne bih mogla podnijeti da sam u elitnom društvu i imam gomile lažnih prijatelja samo zbog svoje slave. U svijetu koristim skraćenicu svog imena: Anna Smith. Tako nikome nije bilo ništa sumnjivo i nastavila sam živjeti svoj privatan život tamo gdje sam stala. Moji prijatelji i obitelj su mi velika podrška i bez njih ne bih bila ovdje gdje jesam. Iz razmišljanja me „izvlači" zvono na vratima. Prebacujem pogled na svoj sat na radnom stolu koji pokazuje 15:46, čudno. Jay dolazi doma tek oko 5 sati. Krećem prema vratima te ih otvaram. Ispred njih stoji osoba koju nisam nimalo očekivala...