Double Life (Liam Payne)

4. /PARENTS/

-Moji roditelji su imali tešku nesreću...- jedva sam izgovorila od jecaja koji su napustili moja usta. Liam me samo tužno pogledao, a onda učinio nešto ćemu sam se potajno nadala. Zagrlio me. U tom momentu kao da sam zaboravila stvarnost oko mene. Tu smo bili samo ja i on i ovaj osjećaj u mom trbuh koji je za mene bio toliko stran i nepoznat. Nisam htjela da ovaj trenutak završi ali me je bilo sram. Što će mislit o meni? Ne želim ispasti plačljivica pred njim. Ali onda sam se sjetila svojih roditelja i polako se odmaknula od njega spuštene glave.

-Biće sve u redu, samo moraš imati vjere.- pokušao me utješiti i hvala mu na tome.

-Ja se iskreno nadam, ali moram sada požuriti u bolnicu.- htjela sam što prije biti tamo kako bi se uvjerila da će oni biti dobro i da će me ponovno gledati sa onim sjajem u očima kada se pojavim na vratima naše kuće.

-Ajde onda, idemo.- kako on misli idemo?

-Kako misliš idemo.-

-Nema šanse da te sada ostavim samu i još da u takvom stanju voziš.- ovo je slatko od njega no što ako on ima bitnijeg posla, ne želim da se dečki ljute na njega ako ode sa mnom.

-Ne, ne moraš ići sa mnom. Vjerovatno imaš bitnijeg posla, ne želim da se dečki ljute na tebe zato jer si otišo sa mnom.- već sam mogla biti u bolnici da se nisam prepirala s njim.

-Anna, molim te. Dečki će razumijeti i nisu takvi da se odma ljute na svaku sitnicu. A sada ajde kreći već smo mogli biti tamo.- odlučujem mu popustit jer mi se stvarno žuri a treba mi potpora sada.

-Okej, ali želim da se kasnije ispričaš u moje ime. I ako ti nije problem ići ćemo mojim autom.- možda su došli jednim autom, a ostali moraju nekako otići kući.

-Kasnije ću vas ja upoznati, i nemaš im se razloga ispričavati. Mi smo tako i onako jednim autom tako da moramo tvojim, daj mi samo ključeve.- kao pravi kavalir mi otvara vrata starbucka, a zatim i mog automobila. Zahvaljujem mu se malenim osmijeh dok on sjeda na mjesto vozača i pali auto.

*10 minuta kasnije*

Parkiramo ispred bolnice i ja brzo istrčavam iz auta i krećem prema bolnici dok čujem Liama kako trči za mnom. Znam da sam nepristojna no sada su mi roditelji na prvom mjestu. Prilazim šalteru i tamo ugledam nisku gospođu crvene kose u četrdesetima.

-Oprostite, moji roditelji John i Patricia Smith su dovezeni ovdje prije nekih sat vremena. Imali su prometnu u blizini Londona.- ljubazno ju upitam te ona ukuca nešto na kompjuteru.

-Tvoji roditelji su još na operaciji, ali možeš otići na četvrti kat, tamo su već dva dečka na hodniku. Pretpostavljam da su ti u rodu.- to mora da su Justin i James.

-Da to su moja braća i hvala vam.- govorim užurbano iskupa sa Liamom ulazim u lift.

-Nisam znao da imaš dva brata.- sjetim se da sam rekla za obojicu da su mi braća, no samo sam rekla ono što zaista mislim.

-Vjerovatno znaš Justina Biebera.- poznata je soba mora da se znaju.

-Da dobri smo prijatelji.- uputi mi jedan zbunjeni pogled.

-Upoznali smo se na početku moje karijere i od onda smo najbolji prijatelji, poput brata i sestre smo zato sam to rekla. A James je moj straiji brat.- kratko mu objašnjavam.A on klima glavom u znaku razumijevanja dok se vrata lifta otvaraju što znači da smo stigli na četvrti kat.Na kraju hodnika ugledam Jaya i Jusa i potrčim prema njima. Pošto je Justin prvi do mene njega prvog zagrlim i zabijem lice u njegova čvrsta prsa. On me pogladi po glavi i približi svoju glavu do mog lijevog uha.