Secret's and scar's

Gotovo je

Na putu kući zurila je kroz prozor. Njene su misli bile prazne. Eli je bio poput anđela .
Baš poput anđela koje je volio raditi u snijegu koji su sada izbljedili ili nestali, nije bila sigurna, ali on nije mogao otići.
Nije.
Tek kad se našla u sobi omotana u pokrivače,kada se slijepa nada rasplinula poput magle u proljece zarila je glavu u jastuk i vrištala roneći suze.
Eli je bio mrtav, mama i tata slomljeno i za sve je ona bila kriva.

Dani su se nizali pogreb je došao prebrzo i ono malo snage što joj je preostala slomili se dok je hodala iza malenog sanduka s cvijećem koje je izgledalo mrtvo.
Nije više vidjela život ni u čemu.
Dylan je bio s njome ali ona je bila kao sto kilometara udaljena.
Nije mogla slušati, nije imala snage za odgovore.
Zatvorila se u sobu.
Preličila zidove iz plave u bijelu pobacala skice koje su prekrivale njen stol u smeće, a onda stala u kut i zadovoljno promotrila sobu.
Bila je sterilno bijela, i jedinu su boju predstavljale knjige na policama.

Otišla je do ormara i izvukla traperice i pulover. Kosu je visoko svezala u rep i splela je u pletenicu. Ostavila je šiške da joj nemarno padaju u oči.
Bila je blijeda s tamnim sjenama od neispavanosti ispod očiju, ali nije joj više bilo važno, više ništa nije bilo važno.
Dylan ju je zagrlio i utisnuo poljubac u njen obraz.
Vidjela mu je čuđenje u očima,ali ništa nije pitao. Primjetila je da su je svi promatrali, na njenom licu nije bilo šminke i bila je jednostavno odjevena.
Bila je potpuna suprotnost djevojci koja je bila prije samo mijesec dana.