"Ne znam šta se desilo, ali ne izlazi iz kreveta čitav sat i plače toliko puno da se nebi začudio da potopi cijeli Sydney."- začula sam glas u pozadini i pokušala ga ignorirati.
Ne znam da li trebam da mu oprostim? Neću da si lažem, on će zauvijek imati najvažnije mjesto u mom životu, ali kako može samo tako doći, kao grom iz vedra neba i očekivati od mene da mu skočim u zagrljaj? Šta on misli da sam ja nekakva lutka s kojom može da upravlja kako hoće?
Dohvatila sam mobitel i poslala Kadishi poruku. Desetak minuta kasnije začula sam kucanje na vratima i skočila na noge pa joj otvorila.
Odvukla sam je u sobu i objasnila joj situaciju s Javaddom.
"Ja ne znam šta da kažem. On te je praktički bacio u komu. Ne možeš samo tako da ga dočekaš raširenih ruku jer onda će uvijek znati da kad god napravi neko sranje da ćeš mu ti oprostiti. Treba da ga napraviš ljubomornim i da znaš da te voli kao ti njega. Neka žali šta te ostavio da čekaš."- samouvjereno je govorila.
"Ali kako ću ja to? Ja sam bezveze..."- zagnjurila sam glavu u jastuk.
"Pa za početak treba da on dođe na večerašnji party."- nakesila se.
"Onda ti treba da budeš ekstra sexy, šta ću naravno ja da napravim od tebe i kao šećer na kraju treba da se ispred njega zažvališ sa Camom. I vjeruj mi ako tada ne porazbija čitavo mjesto, i ubije Boga u Camu nije te vrijedan."- nasmijala se.
"Neću. Ne želim da Cam strada."- zabrinuto sam promrmljala i prisjetila se jedne zgode koja se desila prije dvije godine.FLASHBACK
"I kažeš sama si ovdje?"- zelenooki dečko je sjedio do mene za šankom i uputio mi zavodljivi pogled.
"Da. Ali čekam nekoga."- nesigurno sam pogledala oko sebe nadajući se da će se negdje iz mnoštva pojaviti Javaddova figura.
"Zanimljivo. Znaš vrlo si ljepa."- približio mi se i stavio jednu ruku oko mog struka.
Nisam ni stigla da reagiram i odmaknem se kada sam začula dernjavu i zelenookog dečka dva metra udaljenog od mene na podu dok je Javadd sjedio na njemu i zadavao mu udarce kao nekakav manijak. Glasno sam skriknula i pokušala ga odvojiti od zelenoookog. U početku nije popuštao, ali na kraju kada je ugledao moj preplašeni pogled, uhvatio me za ruku i pobjegao samnom na stražnji izlaz prije nego što je stigla policija govoreći mi da se više nikada ne planira odvojiti od mene.END OF FLASHBACK
Nakesila sam se sama sebi sjećajući se zelenoookog.
Uvijek je bio čudan kada su drugi muškarci bili u pitanju, nije mi dao da pričam s njima ni da ih gledam,šta je meni u potpunosti odgovaralo jer je on oduvijek bio sve što želim."MICHELLE!"-Kadisha se zaderala i probudila me iz transa.
"Oh...šta? Ah...da! Da."- promrmljala sam zbunjeno.
"Znaš li šta sam te sada pitala?"- nezadovoljno me pogledala.
Nevino sam se nasmijala, a ona je samo otpuhnula.
"Da li želiš Javadda nazad?"-
"Valjda? Mislim, ne znam. Kad ga nema osjećam se sjebano. Volim ga više od života, ali mislim da bi bila stvarno prejadna kad bi mu samo tako oprostila."- nevoljko sam progovorila.
Nije trebao da se vraća.
"Uredu. Idi otuširaj se, ja idem do stana. Nađemo se točno ovde za sat vremena okej?"- upitala me, a ja sam samo klimnula. Izjurila je iz sobe i ostavila me totalno zbunjenu.Dohvatila sam ručnik i projurila kroz stan te došla do wc-a i zaključala se. Skinula sam odjeću sa sebe i stala pod hladan tuš. Nikad nisam svaćala šta je to tako dobro u toplom tušu? Neki kažu da ih vruća voda opusti i umiri, dok mene vruća voda spali i sjebe mi čitavu kožu. Hladna voda je bolja, osjećam se sviježije i novije.
Ostala sam pod tušem što sam dulje mogla i nastavila razmišljati o njemu. Nikako ne mogu da pojmim to da se vratio nakon toliko vremena. Da li se vratio radi mene? Vratio se radi mene. Nešto mi je reklo. Ali opet, nisam pametna kad je on u pitanju. Zaljubljena sam u svaki milimetar njega. U te predivne ruke iscrtane mnoštvom tetovaža koje mi daju sigurnost veću nego bilošta na ovom svijetu, u njegove smeđe oči koje izgledaju tako predivno na suncu da nekad pomislim da imaju nijansu tamne zelene i zlatne u sebi, u njegovu savršenu crnu kosu, ili je bar prije bila crna. Volim ga, i voljet ću ga kakav god bio, da bude najgori i najveći debil na svijetu idalje će imati najvažnije mjesto u mom životu. Zašto? Jer je bio uz mene kada niko nije. Naučio me šta je život zapravo i dokazao mi da ljudi ipak posjeduju čarolije. Posjeduju ljubav. A ta ljubav me dovela do samog dna, dotakla sam najdublje dno i nemogu više pasti predpostavljam. Sada se mogu samo uzdignuti, i to ću i napraviti. Vratit ću Javadda i napraviti da zažali što me ikada ostavio.
Jer ja Michelle Xavier, nisam gubitnik, o ne, ja sam borac. I borim se za nešto šta je odavno moje.
YOU ARE READING
Michelle ~z.m.
FanfictionŠta se desi kada tijelo ostane bez droge nakon neprestanog konzumiranja? Očajnički je traži nazad. Tako i ona traži njega. Ovo nije ljubavna priča, ovo je priča o ljubavi. All Rights Reserved © Copyright 2015™ cover: @badass_